Djelomični baštinik ćirilometodskoga biblijskog prijevoda jest i hrvatskogla- goljski biblijski prijevod.“ Istraživanja i moguće rekonstrukcije prvotnoga hrvat- skoglagoljskoga biblijskog prijevoda imaju već svoju više nego stoljetnu po- vijest. Prvi je, u 19. stoljeću, započeo sakupljanje i izdavanje biblijskih tekstova I. Berčić, dok je sustavnom tekstološkom istraživanju i izdavanju biblijskih knji- ga početkom 20. stoljeća pristupio J. Vajs. Nezaobilazni su za proučavanje hrvat- skoglagoljskih starozavjetnih prijevoda i tekstološki radovi J. Hamma.“ Kako cjelovita hrvatskoglagoljska Biblija nije sačuvana, a na njezino postojanje mož- da upućuju arhivski podaci o tome da se u Omišlju od 1475. do 1590. godine ču- vala jedna glagoljicom pisana Biblija na pergameni,“ današnja se istraživanja t€- melje na biblijskim odlomcima, pa čak i čitavim biblijskim knjigama, koje se či- taju u perikopama hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa, brevijara i misala. Po tekstološkim osobinama te se biblijske lekcije dijelom vežu uz ćirilometodski prijevod, dijelom su to novi prijevodi načinjeni prema mlađim latinskim liturgij- skim obrascima, a postoje i tradirani prijevodi s novijim prijevodnim preinaka- ma. Već vrlo rano, u 12. stoljeću, započela je redakcija staroslavenskih biblijskih perikopa u hrvatskoglagoljskim misalima i njihova prilagodba latinskom tekstu Vulgate.' Hrvatskoglagoljske starozavjetne Knjige o Makabejcima pripadaju mlađim hrvatskoglagoljskim biblijskim prijevodima. Ovim novoprevedenim tekstovima s latinskih predložaka pripadaju i hrvatskoglagoljske knjige Tobija, Judita, Este- 4 Usp. B. GRABAR, »Čirilometodski i staroslavenski prijevodi u hrvatskoglagoljskim prijepisima«. Slovo 36, Zagreb, 1986., 87; . TANDARIĆ, Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost, Kršćanska sadašnjost — Provincijalat franjevaca trećoredaca, Zagreb, 1993. O čirilometodskim počecima hrvat- skoga glagoljaštva usp. I. PETROVIĆ, »Prvi susreti Hrvata s ćirilometodskim počecima svoje sred« njovjekovne kulture«, Slovo 38, Zagreb, 1988., 49: »Hrvatska čirilometodska književna kultura po glagoljskom pismu i po svojim tekstovima ima zajedničke korijene s moravskom ćirilometodskom kulturom, i u svojem najstarijem sloju pokazuje pripadnost zapadnoj zajednici slavenskih književno- sti kojoj su pripadale Moravska, Panonija, Hrvatska i Češka, i koja se nekako održala sve do u 11 sto- ljeće.« * Opisujući različitost Vajsova i Hammova pristupa izdavanju glagoljskih tekstova, J. Tandarić je sliko“ vito primijetio: »Vajsa zanima korijen stabla (odnos prema grčkom izvorniku i srodnim ćirilskim tek- stovima), Hamma zanima krošnja i grananje stabla: premda ne zanemaruje podrijetlo teksta, daleko ga više zanimaju međusobni odnosi glagoljskih tekstova i literame vrijednosti pojedinih prijepiša. Dok su Vajsa zanimali stari, prvotni prijevodi s grčkoga, Hamm se zalaže za proučavanje kasnijih prijevoda s latinskoga. [z takva pristupa prevedenome tekstu otvara se pogled na cjelokupni razvoj umjetničkoga jezika.« Usp. J. TANDARIĆ, nav. dj., 24-25. Tekstologijom hrvatskoglagoljskih biblij- skih tekstova bavili suse i drugi istraživači: B. Grabar, J. Tandarić, A. Nazor, Z. Ribarova, H. Baucro" va, J. Reinhart, A. Zaradija-Kiš, I, Miličić, V. Badurina-Stipčević. 4 Najstariji podaci o Bibliji u Omišlju zapisani su 1475. i 1480. glagoljicom u bilješkama Omišaljskog? misala. Godine 1590. Biblija se spominje kao dio inventara župne crkve Marijina uznesenja u Omi- šlju (Bibbia in carattere schiavo in carta bergamena in foglio), usp. A. NAZOR, »Uz obilježavanje 600. obljetnice Brevijara Vida Omišljanina«, Nova fstra 2, Pula, 1997., 17-18. 7 Usp. J. REINHART, »Eine Redaktion des kirchenslavischen Bibeltextes im Kroatien des 12. Jahrhunderts«, Wiener Slavistisches Jahrbuch 36, Wien, 1990., 194241 390