Fuhpama laknomomn — zizu — h ia paudiasaracihama wmuzk“ — z nia sb dipi Zg arć zri — vi irama prmaat- e ozrava I SMP azni U padrananikM rma ob P : č Mm v š Š—an. ni ranipnaeamcma- mnm;n_m--m»un ć ii ag 1 z izeza“ amsi rvejod ddi aaii gm ami aa ia tndehk ičivivaupea ao sbi Ziat=aanAJ 6 maniterama ak di — avhnnmaoa.uiu- ( irmann nčioamnavc — mlikica zm ano FRMZD vopz — vazni: v msi 4, q Si DAML aaa aeei" Fvandelje po Ivanu u 2.vrbničkom brevijaruiz14. stoljeća godine, kadascu inventaru ostavštine zadarskoga trgovca Damjana spominje .ltem una Bibliain sclavica lingua pigno- rata per ducatisduobusauri.“O tzv.omišaljskoj Bibliji ima više podataka u najstarijem hrvatskoglagoljskom Vatikan- skom misalu Ilirico 4, bilješka iz1475.godine spominje da su Omišljani po zapovijedi kneza Ivana poslali u Krk među ostalim i jednu Bibliju. Glagoljska Biblija spominje se i u Belom na otoku Cresu u zapisu iz 1480. godine, i u popisu inventara crkve iz 1624. godine (,Una Biblia in schiavo in bergamina mal in color et mancante di molte carte"). O postojanju glagoljske Biblijesvjedoči i prepiska hrvatskih protestanata. Poznato je da su protestanti pri prevođenju Svetoga pisma na hrvatski jezik tražili glagoljski prijevod koji bi im mogao poslužiti kao predložak. Čini se da su tragali za Biblijom grofa Bernardina Frankopana koja je vjerojatno nastala 1521. godine, ali nije pronadena. Na glagoljsku Bibliju upućuje i komentar Giovannia Battiste Palatina, jednoga od najistaknutijih kaligrafa 16. stoljeća, koji jeuztablicu glagoljske azbuke zapisao jeda ,gli lirici Popoli& verd Schiavoni"imaju na narodnom jeziku pisane misale, brevijare, službe našoj Gospi i, takoder, Bibliju. lako hrvatskoglagoljska Biblijakao zasebna cjelovita knjiga nije sačuvana, sačuvani su glagoljski biblijski prijevodi u litvrgijskim knjigama. Tridesetak brevijara i preko dvadeset misala, rukopisnihi tiskanih,iz razdoblja od 3. do polovice 16.stoljeća, kao iveći broj fragmenata, sadržeoko polovicu LISTOPAD 2014 originalnoga biblijskoga teksta, našto je još početkom 20. stoljeća upozorio češki paleoslavist Josip Vajs. Polovica ovoga korpusa oslanja se na grčki, Septuagintin, prijevod, dok ostalačitanja pratelatinski, Vulgatin, tekst. Biblijska čitanja u misalima i brevijarima variraju po sadržaju i op- segu teksta. Brevijari sadrže znatno višebiblijskoga eksta nego misali, u brevijarima se čitaju starozavjetne knjige, a u misalima se nalaze tekstovi evanđelja i Djela apostolskih. 'Na mnoga pitanja oko glagoljske Biblije teško ćemo naći pouzdan odgovor. Možda se glagoljska Biblija nije saču- vala upravo stoga što su mnogi biblijski spisi u znatnome opsegu činilisastavni dio reformiranih glagoljskih misala i brevijara. Isto tako ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su biblijski pijevodi u liturgijskim knjigama bili identični tekstovima glagoljske Biblije. No, izvjesno je da znatan korpus sačuvan u glagoljskim knjigama pruža mogućnost rekonstrukcijehrvatskoglagoljskoga biblijskog prijevoda. 'Tekstološka obrada starozavjetnih knjiga u brevijarima, te evandeoskih čitanja u misalima, usporedba s grčkim i latinskim izvornicima biblijskih knjiga,teizrada kritičkih izdanja, omogućuju, u određenoj mjeri, rekonstrukciju hrvatskoglagoljske Biblije. 'Takva istraživanja traju već više od stotinu godina i utome su razdoblju mnoge biblijske knjige proučene i kriički izdane. Još je polovicom 19. stoljeća Pavel Jozef Šafačik objavio više tekstova iz hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga, a u isto je vrijeme i zadarski svećenik Ivan Berčić 73