'V. BADURINA STIPČEVIĆ 52 Croatica 37/38/39/1992/1993. U povijesti kršćanske hagiografske književnosti danas je prihvaćeno da je legendu o životnom putu sv. Pavla, prvoga kršćanskog eremite i o počecima cgipatskoga monaštva napisao Jeronim Stridonjanin, istaknuti duhovni otac zapadne crkve i autor mnogih kršćanskih književnih djela. Legendu o anahoreti Pavlu iz Tebe u Egiptu i njegovu prijatelju sv. An- toniju sastavio je Jeronim između 374. i 379. godine inspiriran vlastitim eremitskim životom u halkidskoj pustinji u Siriji. Napisao ju je na latin- skom jeziku, a legenda je već prije 6. stoljeća prevedena na grčki, a ubrzo zatim i na orijentalne jezike: sirski, koptski, etiopski, kasnije i na arapski. Veliki broj prijevoda i prerada sačuvanih-u brojnim rukopisima svjedoče o rasprostranjenoj popularnosti legende u istočnim i zapadnim kršćan- skim književnostima. U raznim dužim i kraćim verzijama legenda o sv. Pavlu Pustinjaku činila je sastavni dio zbornika, menologija i sinaksarija koji su se upotrebljavali u istočnoj književnocrkvenoj tradiciji. Gotovo istovremen bio je njezin književni put i na Zapadu. Uključena je zajedno s drugim legendama o egipatskim pustinjacima u korpus hagiografskih tekstova Vitae Patnim, u tome je obliku prevedena na mnoge europske nacionalne jezike i doživjela je brojna rukopisna i tiskana izdanja. Oso- bitu popularnost legenda je uživala među pavlinima, europskom monaš- kom redu osnovanom u prvoj polovici 13. stoljeća u Madarskoj, koji su upravo sv, Pavla prvog eremitu držali osnivačem i zaštitnikom svoga reda. Dok su slavenske ćiriličke književnosti upoznale prerade ove origi- nalno latinske legende iz grčkih hagiografskih zbornika (različitih mineja, sinaksarija i dr.), književnopovijesna i tekstološka istraživanja hrvatsko- glagoljske legende o sv. Pavlu Pustinjaku upućuju da se hrvatskoglagolj- ska književnost u svom razvojnom tijeku susrela s dvije književne tradicije legende: prvom, starijom, grčkobizantskoslavenskom i drugom, mladom, latinskom.! Od nekad vjerojatno većeg broja tekstova hrvatskoglagoljska knji- ževnost danas posjeduje pet tekstova legende o sv. Pavlu Pustinjaku. Dva se nalaze u srednjovjekovnim zbornicima: stariji zbornički tekst (Akade- mijin glagoljski fragment 32 b, dalje u tekstu Fg) fragmentarno je očuvan, a potječe iz druge polovice 15. stoljeća; mlađi zbornički tekst sačuvan je u cijelosti u Žgombićevu zborniku (Žg) iz 16. stoljeća. Ostala tri teksta legende nalaze se u hrvatskoglagoljskim brevijarima: u rukopisnom /f. 1 Dosadašnja literatura posvećena hrvatskoglagoljskoj legendi o sy. Pavlu Pustinjaku nije opsežna, no mnogi književni medievalisti (I. Milčetić, Vi. Štefanić, E. Hercigonja, D. Fališevac, I. Petrović, B. Grabar) u svojim bibliografskim opi- sima, te književnopovijesnim i teoretskim ekspertizama doticali su i pojedine tekstove ove legende. Spomenuti istraživači uključili su legendu u korpus hr- vatskoglagoljskih svetačkih legendi, isticali su da se radi o zanimljivom poetskom tekstu, a raspravljali su i o njezinu porijeklu. Sve hrvatskoglagoljske tekstove ob- javila sam, te obradila njihove predloške i međusobne odnose u knjizi Hrvatsko- glagoljska legenda o svetom Pavlu Pustinjaku, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 1992.