'V. BADURINA STIPČEVIĆ 52 Croatica 37/38/39/1992/1993.

U povijesti kršćanske hagiografske književnosti danas je prihvaćeno da
je legendu o životnom putu sv. Pavla, prvoga kršćanskog eremite i o
počecima cgipatskoga monaštva napisao Jeronim Stridonjanin, istaknuti
duhovni otac zapadne crkve i autor mnogih kršćanskih književnih djela.
Legendu o anahoreti Pavlu iz Tebe u Egiptu i njegovu prijatelju sv. An-
toniju sastavio je Jeronim između 374. i 379. godine inspiriran vlastitim
eremitskim životom u halkidskoj pustinji u Siriji. Napisao ju je na latin-
skom jeziku, a legenda je već prije 6. stoljeća prevedena na grčki, a ubrzo
zatim i na orijentalne jezike: sirski, koptski, etiopski, kasnije i na arapski.
Veliki broj prijevoda i prerada sačuvanih-u brojnim rukopisima svjedoče
o rasprostranjenoj popularnosti legende u istočnim i zapadnim kršćan-
skim književnostima. U raznim dužim i kraćim verzijama legenda o sv.
Pavlu Pustinjaku činila je sastavni dio zbornika, menologija i sinaksarija
koji su se upotrebljavali u istočnoj književnocrkvenoj tradiciji. Gotovo
istovremen bio je njezin književni put i na Zapadu. Uključena je zajedno
s drugim legendama o egipatskim pustinjacima u korpus hagiografskih
tekstova Vitae Patnim, u tome je obliku prevedena na mnoge europske
nacionalne jezike i doživjela je brojna rukopisna i tiskana izdanja. Oso-
bitu popularnost legenda je uživala među pavlinima, europskom monaš-
kom redu osnovanom u prvoj polovici 13. stoljeća u Madarskoj, koji su
upravo sv, Pavla prvog eremitu držali osnivačem i zaštitnikom svoga reda.

Dok su slavenske ćiriličke književnosti upoznale prerade ove origi-
nalno latinske legende iz grčkih hagiografskih zbornika (različitih mineja,
sinaksarija i dr.), književnopovijesna i tekstološka istraživanja hrvatsko-
glagoljske legende o sv. Pavlu Pustinjaku upućuju da se hrvatskoglagolj-
ska književnost u svom razvojnom tijeku susrela s dvije književne tradicije
legende: prvom, starijom, grčkobizantskoslavenskom i drugom, mladom,
latinskom.!

Od nekad vjerojatno većeg broja tekstova hrvatskoglagoljska knji-
ževnost danas posjeduje pet tekstova legende o sv. Pavlu Pustinjaku. Dva
se nalaze u srednjovjekovnim zbornicima: stariji zbornički tekst (Akade-
mijin glagoljski fragment 32 b, dalje u tekstu Fg) fragmentarno je očuvan,
a potječe iz druge polovice 15. stoljeća; mlađi zbornički tekst sačuvan je
u cijelosti u Žgombićevu zborniku (Žg) iz 16. stoljeća. Ostala tri teksta
legende nalaze se u hrvatskoglagoljskim brevijarima: u rukopisnom /f.

 

 

1 Dosadašnja literatura posvećena hrvatskoglagoljskoj legendi o sy. Pavlu
Pustinjaku nije opsežna, no mnogi književni medievalisti (I. Milčetić, Vi. Štefanić,
E. Hercigonja, D. Fališevac, I. Petrović, B. Grabar) u svojim bibliografskim opi-
sima, te književnopovijesnim i teoretskim ekspertizama doticali su i pojedine
tekstove ove legende. Spomenuti istraživači uključili su legendu u korpus hr-
vatskoglagoljskih svetačkih legendi, isticali su da se radi o zanimljivom poetskom
tekstu, a raspravljali su i o njezinu porijeklu. Sve hrvatskoglagoljske tekstove ob-
javila sam, te obradila njihove predloške i međusobne odnose u knjizi Hrvatsko-
glagoljska legenda o svetom Pavlu Pustinjaku, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb
1992.