V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Knjige o Makabejcima ... 'SLOVO $4-55 (2004-'05) skom, kao i na nesemitskim, grčkom i latinskom. Ove su pak matice služile kao predlošci prijevodima Biblije na orijentalne jezike, sirijski, koptski, etiopski, ar- menski, arapski i dr., kao i na gotski i staroslavenski jezik i kasnije na europske narodne jezike. Staroslavenski prijevod, koji su za potrebe slavenske liturgije u Moravskoj sastavili solunska braća Konstantin-Ćiril i Metodije, nije do današ- njih dana sačuvan u izvomom obliku, ali se znatan njegov dio može rekonstrui- rati na temelju maloga broja spomenika koji su mu ostali vrlo bliski.? Pomnim ispitivanjima glagoljskih i ćirilskih svetopisamskih tekstova, konzultirajući i druge izvore pismene tradicije, mnogi se paleoslavisti već duže vremena trude odgonetnuti ćirilometodski arhetip slavenske Biblije.“ Djelomični baštinik ćirilometodskoga biblijskoga prijevoda bio je i hrvat- skoglagoljski biblijski prijevod.5 Istraživanja i moguće rekonstrukcije prvotno- ga hrvatskoglagoljskoga biblijskoga prijevoda imaju već svoju više nego sto- ljetnu povijest. Kako cjelovita hrvatskoglagoljska Biblija nije sačuvana, a na njezino postojanje možda upućuju arhivski podaci o tome da se u Omišlju od 1475-1590. čuvala jedna glagoljicom pisana Biblija na pergameni,“ današnja se istraživanja hrvatskoglagoljske Biblije temelje na biblijskim odlomcima, pa čak i čitavim biblijskim knjigama, koje se čitaju u perikopama hrvatskoglagoljskih 3 F. W. M a r e š, Altkirchenslavische Bibelubersetzungen, Lexikon des Mittelalters, Munehen — Zitrich, Artemis Verlag, 1981, bd. II, col. 105. 4 U posljednje vrijeme objavljeni su opširni prikazi povijesti istraživanja staroslavenske Biblije, koji sadrže iscrpno navedenu literaturu i popis kritičkih izdanja. Usp. F. J. T h o m- s o n, The Slavonic Translation of the Old Testameni, u: Interpretation of the Bible, (ur. ]. Krašovec), Ljubljana — Sheffield, SANU — Sheffield Academic Press, 1998, 605-920; M. Garzani t i, Die alilavische Version der Evangelien. Forschungsgeschichte und zeirgendissische Forschung, K&ln - Weimar — Wien, Bohlau Verlag, 2001. 5 Usp. B. G ra bar, Čirilometodski i staroslavenski prijevodi u hrvatskoglagoljskim prije- pisima, Slovo_36, Zagreb 1986, 87. O ćirilometodskim počecima hrvatskoga glagoljaštva usp. L. Pet ro v i ć, Prvi susreti Hrvata s ćirilometodskim izvorištem svoje srednjovje- kovne kulture, Slovo 38, Zagreb 1988, 49: »Hrvatska ćirilometodska književna kultura po glagoljskom pismu i po svojim tekstovima ima zajedničke korijene s moravskom ćirilome- todskom kulturom, i u svojem najstarijem sloju pokazuje pripadnost zapadnoj zajednici sla- venskih književnosti kojoj su pripadale Moravska, Panonija, Hrvatska i Češka, i koja se nekako održala sve do u |. stoljeće.« S Najstariji podaci o Bibliji u Omišlju zapisani su 1475. i 1480. god. glagoljicom u bilje- škama Omišaljskoga misala (Borg. illir. 4). Godine 1590. Biblija se spominje kao dio in- ventara župne crkve Marijina uznesenja u Omišlju (Bibbia in carattere schiavo in cana bergamena in foglio). Usp. A. N a z 0 r, Uz obilježavanje 600. obljetnice Brevijara Vida Omišljanina, Nova /stra 2, Pula 1997, 17-18. 6