V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Knjige o Makabejcima ... 'SLOVO $4-55 (2004-'05)

skom, kao i na nesemitskim, grčkom i latinskom. Ove su pak matice služile kao
predlošci prijevodima Biblije na orijentalne jezike, sirijski, koptski, etiopski, ar-
menski, arapski i dr., kao i na gotski i staroslavenski jezik i kasnije na europske
narodne jezike. Staroslavenski prijevod, koji su za potrebe slavenske liturgije u
Moravskoj sastavili solunska braća Konstantin-Ćiril i Metodije, nije do današ-
njih dana sačuvan u izvomom obliku, ali se znatan njegov dio može rekonstrui-
rati na temelju maloga broja spomenika koji su mu ostali vrlo bliski.? Pomnim
ispitivanjima glagoljskih i ćirilskih svetopisamskih tekstova, konzultirajući i
druge izvore pismene tradicije, mnogi se paleoslavisti već duže vremena trude
odgonetnuti ćirilometodski arhetip slavenske Biblije.“

Djelomični baštinik ćirilometodskoga biblijskoga prijevoda bio je i hrvat-
skoglagoljski biblijski prijevod.5 Istraživanja i moguće rekonstrukcije prvotno-
ga hrvatskoglagoljskoga biblijskoga prijevoda imaju već svoju više nego sto-
ljetnu povijest. Kako cjelovita hrvatskoglagoljska Biblija nije sačuvana, a na
njezino postojanje možda upućuju arhivski podaci o tome da se u Omišlju od
1475-1590. čuvala jedna glagoljicom pisana Biblija na pergameni,“ današnja se
istraživanja hrvatskoglagoljske Biblije temelje na biblijskim odlomcima, pa čak i
čitavim biblijskim knjigama, koje se čitaju u perikopama hrvatskoglagoljskih

3 F. W. M a r e š, Altkirchenslavische Bibelubersetzungen, Lexikon des Mittelalters,
Munehen — Zitrich, Artemis Verlag, 1981, bd. II, col. 105.

4 U posljednje vrijeme objavljeni su opširni prikazi povijesti istraživanja staroslavenske
Biblije, koji sadrže iscrpno navedenu literaturu i popis kritičkih izdanja. Usp. F. J. T h o m-
s o n, The Slavonic Translation of the Old Testameni, u: Interpretation of the Bible, (ur. ].
Krašovec), Ljubljana — Sheffield, SANU — Sheffield Academic Press, 1998, 605-920; M.
Garzani t i, Die alilavische Version der Evangelien. Forschungsgeschichte und
zeirgendissische Forschung, K&ln - Weimar — Wien, Bohlau Verlag, 2001.

5 Usp. B. G ra bar, Čirilometodski i staroslavenski prijevodi u hrvatskoglagoljskim prije-
pisima, Slovo_36, Zagreb 1986, 87. O ćirilometodskim počecima hrvatskoga glagoljaštva
usp. L. Pet ro v i ć, Prvi susreti Hrvata s ćirilometodskim izvorištem svoje srednjovje-
kovne kulture, Slovo 38, Zagreb 1988, 49: »Hrvatska ćirilometodska književna kultura po
glagoljskom pismu i po svojim tekstovima ima zajedničke korijene s moravskom ćirilome-
todskom kulturom, i u svojem najstarijem sloju pokazuje pripadnost zapadnoj zajednici sla-
venskih književnosti kojoj su pripadale Moravska, Panonija, Hrvatska i Češka, i koja se
nekako održala sve do u |. stoljeće.«

S Najstariji podaci o Bibliji u Omišlju zapisani su 1475. i 1480. god. glagoljicom u bilje-
škama Omišaljskoga misala (Borg. illir. 4). Godine 1590. Biblija se spominje kao dio in-
ventara župne crkve Marijina uznesenja u Omišlju (Bibbia in carattere schiavo in cana
bergamena in foglio). Usp. A. N a z 0 r, Uz obilježavanje 600. obljetnice Brevijara Vida
Omišljanina, Nova /stra 2, Pula 1997, 17-18.

6