Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri 161 istrebljenja Židova, Esterinu molitvu kralju da poštedi njezin narod, vješanje Hamana i stavljanje Mordokaja na njegovo mjesto. Dijelovi knjige koji se ne podudaraju s kršćanskim vrednotama su izostavljeni, kao npr. opis krvave židovske osvete i opis blagdana Purim. Drugi brevijari kao npr. /I. vrbnički s početka 14. stoljeća i 17 ljubljanski C1630/2 iz 15. st. sadrže prve tri Esterine glave. Brevijar . novljanski iz 1459. g.i Bribirski iz 1470. g. imaj prve dvije glave, dok svi ostali sadrže svega desetak redaka prve glave: to su ni brevijari, /.vrbnički, Oxfordski i Padovanski, Pašmanski iz druge polovice 14. st.,te brevijari 15. stoljeća, Dragućki, Brevijar Metropolitane 161 iz 1442. g., Mavrov iz 1460. g., Dabarski iz 1486. g., Brevijar Arhiva Sv. Petrau Rimu D215, Vatikanski 19 iz 1465. g. i Vatikanski 10 iz 1485. g. Isti opseg biblijskoga teksta imaju i tiskani brevijari, Prvotisak iz 1491. g., Baromićev iz 1493. g. i Brozićev brevijar iz 1561. g. Tekstološki sesvaova čitanja svrstavaju udvije skupine, sjevemu, krčko-istarsku brevijarsku skupinu i južnu, zadarsko-krbavsku, s eventualnim postojanjem neke međuskupine. Slična tekstološka situacija potvrđena je i u filijacijskim odnosima drugih brevijarskih starozavjetnih knjiga, kao npr. Judite, Joba, Knjige o Joni, Makabejskih knjiga, Mudrih izreka, Ovom prigodom objavljujem Esterino čitanje iz jednoga od najstarijih hrvatskoglagoljskih brevijara, Oxfordskoga brevijara iz 1310. godine, £. 178c-17%, gl. 1, 1-14:* Počnuts kn(i)gi Estori: "Va d"ni Asuera c(čsa)ra iže c(&sa)rstvova otIndie do Etiopie nad" .. i 8.i.Ž. (=187) provčncii. Fgda sede na prestole c(8sa)rstvić s'voego Suza gr(a)dp izsnov(a)nie c(čsa)rstvič ego bilo e(st5). *V" tret(o)e ubo Ičto c(čsa)rstvič s'voego stv(o)ri veli br(a)ke v'simi vladikami i otrokoms s'voimi prčkrčpećem" Per'sidove i Midčevi, s'l(o)vućim» i nared'benikom" v'ladan'i pr&d' s(o)boju. “da pokaz(a)I' bi bog(a)tstvič sl(a)v& c(čsa)rstvič s'voego i v(e)ličkstvie i ponos'tvie" K'rčposti s'voee m'nogim' vrim(e)nemi, | *Eg"da že is"pl'nili se b(&)že d'ni b'r(a)ka. z'va vs(a)ki pike iže obr(&)teni. bis(t») v' Suzihi, ot naivekšago ž.(=7) d'ni pov(e)li brak' prigotoviti lubrave &že c(čsa)rstvenim" čaćeniem" i r(u)koju s"tav'lena b(€)še. “ višahu iza vs(a)ke s'trane šatori aerskago lica i karpasina i čcin"ktina pod"držani konopi bisin'nimi i purpirnimi. Iže s'lonov'nimi obruč'ci v'saždeni b(&)hu i stlpi mramornimi oprav'lahu se. || Pos'telice t(a)koe zl(a)te i s'rebrne na tlčhi z'maragdan'nihs i panostratove kam(e)neme raz'reždeni b(€)hu. čže div'nimi. različstviemt, pis'mo uk'raševaše. IP'eh<w> žeiže z vani bihuzl(a)timi pitvčlci." i inimi tre inimi sssudi se vino t(a)koe eže v(e)ličastviems c(6sa)rskims dostoino b(€)še obilujuće i * Osfordski brevijar sadrži 410 folija formata 15x10,2 em pisanih u dva stupea po 28 redaka uglatom glagoljicom. Kodeks sadrži brevijr, djelove misala i riwala. Danas se čuva u Bodlejanskoj biblioteci u Oxfordu pod sign. MS Canon. lit. 172, kamo je dospio 1817. godine otkupom rukopisne kolekcije opata Canonicija iz Venecije. Usp. Tadin 1953. U lariničkoj wranslineraciji ovoga i slijedećih glagoljskih tekstova slovo f preneseno je kao & NP kao , W kao €, štapić kao » i apostrof kao". Inierpunkcijski znakovi i velika slova slijede glagoljski original, a dodatno su i vlatita imena napisana velikim slovom. Podjela na glave brevijarskoga i misalskoga teksta napravljena je prema izdanju Libri Hester i lob. Biblia sacra iuxta latinam vulgatam versionem. Romae MDCCCLI. _U iekstu pogrešno nared"henikov, * U tekstu pogrešno ponov šteie _U tekstu pogrešno pis tveli