Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri 159 predložaka na hrvatskoglagoljskome tlu, a kod nekih biblijskih spisa, Malih proroka," Knjige o Joni," Knjige o Jobu,* Mudrih izreka“ supostoje starija verzija bliska parimejnim tekstovima i mlada prevedena s latinskoga ili prijevodnim preinakama prilagođena latinskome predlošku. Tako je hrvatskoglagoljska biblijska građa vrlo zanimljiva za istraživanje kontinuiteta parimejne tradicije, kao i za praćenje njezina razvoja na hrvatskoglagoljskome tlu. Osim toga, posebno su književno i jezično zanimljivi glagoljski biblijski tekstovi iznova prevedeni s latinskoga jezika. U brevijarima su osim tekstova Jošue, Sudaca, Ljetopisa, Ezrine i Nehemijine knjige potvrđene sve druge starozavjetne povijesne knjige. Neke su od njih, kao Knjiga o Ruti, zatim Tobija i Judita sačuvane u cijelosti, neke kao Estera, Prva i Druga Knjiga o Makabejcima u znatnome opsegu, dok su najmanje zastupljeni tekstovi četiriju Knjiga o Kraljevima.** Mnoge su ove knjige već proučene i objavljene. U više različitih hrvatskoglagoljskih izvora, tj. u brevijarima, misalima i zbomicima, potvrđeni su tekstovi iz Knjige o Esteri. Pripovijetka o Esteri, poput Juditine, pripovijeda o oslobođenju naroda posredovanjem jedne žene.?' Naime, Židovima koji su živjeli u Perziji za vrijeme kralja Ahasvera (Kserksa) prijetio je pokolj zbog mržnje vezira Hamana, a mlada Židovka Estera koju je odgajao stric Mordokaj postaje kraljica i oslobađa svoje sunarodnjake. 'Time se okolnosti potpuno mijenjaju, jer vezir biva obješen, Mordokaj dolazi na njegovo mjesto, a Židovi ubijaju svoje neprijatelje. U spomen ove pobjede ustanovljen je blagdan Purim, koji Židovi od tada slave svake godine. Ovu je povijesnu knjigu napisao nepoznati autor na hebrejskom jeziku vjerojatno u drugoj četvrtini 2. stoljeća prije Krista. Najvjerojatnije je napisana da bi opravdala slavljenje blagdana Purim, koji nije bio ni izraclskoga niti religioznoga podrijetla, već ima neke podudarnosti s perzijskim blagdanom Nove godine. Babilonski utjecaj vidljiv je i u imenima, jer Mordokaj i Ester podsjećaju na babilonske bogove Marduka i Ištar, a Haman i Vašti na bogove Elamaca Humana i Vašti. Mnoge su pojedinosti u knjizi nepodudarne s povijesnim okolnostima, iako se pisac trudi oko autentičnosti i dobro prikazuje položaj Židova u Perzijskome carstvu, Ahasverov karakter, pačak i topografiju Suze i kraljevske palače. No, npr. naredba o istrebljenju Židova nikako se ne slaže s perzijskom politikom, a nije moguće ni da bi Ahasver dopustio da 75 000 njegovih podanika bude smaknuto ili da se Perzijanci tome ne bi suprotstavili Za tekstualnu predaju Knjige o Esteri važna su tri teksta: kraći hebrejski masoretski tekst, duži Septuagintin prijevod i kraći grčki tekst Lukijanove recenzije. Grčki prijevod u Septuaginti dodaje hebrejskome tekstu više odlomaka koji su imali deuterokanonski značaj (to su odlomci koji sadrže Mordokajev san, dva Ahasverova ukaza, molitve Mordokaja i Estere, drugo kazivanje o dolasku Estere pred Ahasvera i dodatak koji tumači postanak grčkog prijevoda). Vulgatin se tekst sastoji od Jeronimova prijevoda hebrejskoga originala (ex hebraica veritate), kojemu su dodani i Septuagintini proširci (gl. 10, 4-16, 24). Esteraje relativno kasno ušla u kanon hebrejske Biblije i jošje u 1. stoljeću poslije Krista bilo sumnji unjezin kanonicitet. Kasnije je pak bila vrlo cijenjena i Esterine su se lekcije čitale na Purim. Ova biblijska knjiga nije citirana u kanonskim popisima ranih crkvenih otaca, već ju u 7! Zaradija-Kiš 1997. > Čermik 2001. >* Vajs 1910a: CVII; Nazor 1998: 1034. 7O sadržaju, auloru, vremenu nastanka, tekstualnoj predaji usp. Wright 1975-1976, Hayden 1975-1976, Harrington_1993: 428-432, te osobito Fox 2001