ZBORNIK RADOVA ŠESTOGA HRVATSKOGA SLAVISTIČKOGA KONGRESA vremenske rečenice. Ere, osim uzročnih, uvodi i objasnidbene, sastavne, izjavne i vremenske rečenice, a može biti i adjunktivna ili afirmativna čestica. Veznik čko uvodi i objektne, objasnidbene, vremenske, pogodbene, namjerne, posljedične, pa čak i sastavne rečenice, a može biti i upitni ili odnosni prilog te potvrdna čestica. Veznik ibo vrlo rijetko ima uzročno značenje. Češće od toga uvodi objasnidbene, sastavne, suprotne i zaključne rečenice. Poneže, osim uzročnih, uvodi i vremenske rečenice, zače može biti i zaključni veznik i upitna čestica, a zane može uvoditi i posljedične rečenice. Uzročne rečenice mogu biti uvedene i kombinacijom navedenih veznika, bilo međusobno, bilo s kojim drugim veznikom ili prilogom: da ere, da zače, eda kako, čko da, zače da, zane are, zane da, zane čko. Ključne riječi: crkvenoslavenski jezik, hrvatskoglagoljski tekstovi, uzročne konstrukcije, prijedložne skupine, uzročne rečenice 1. Uvod U hrvatskome crkvenoslavenskom, kao i u suvremenome hrvatskom te drugim slavenskim jezicima, uzročnost nije gramatička kategorija. Ona postoji samo kao pojmovna, dakle semantičko-pragmatička kategorija.! Nepostojanje koje gramatičke kategorije u jeziku ne znači međutim da u njemu ne postoje uobičajena i ustaljena sredstva za njezino izražavanje. U ovom će se radu opisati sredstva za izražavanje uzročnosti u hrvatskoglagoljskim tekstovima pisanim hrvatskom inačicom crkvenoslavenskoga jezika.* Kao i u suvremenome hrvatskom jeziku, uzročnost se u hrvatskoglagoljskim tekstovima izriče dvojako: prijedložnim skupinama uvedenim prijedlozima ili posljelozima cića/ ciće, dela/dčle/dčlma/dla, o, ot, po, radi, skozi, za i rečenicama uvedenim veznicima: are, da, eda, ere/ere/eže, 6ko, ibo, poneže, ubo, zače, zakai, zane. Treba reći da je većina navedenih prijedloga/posljeloga i veznika polifunkcionalna i da imaju i druga značenja osim uzročnoga. Zbog toga je katkad teško razgraničiti uzročno od bliskih mu značenja kao što su npr. namjerno (finalno) ili objasnidbeno (eksplikativno) značenje. 2. Prijedložne skupine Prijedložne skupine za izricanje uzročnosti sastoje se od prijedloga/posljeloga i imenske skupine koja po svojoj strukturi može biti jednostavna, proširena ili složena. Jednostavna se imenska skupina sastoji samo od imenice ili zamjenice: (l)a. blažena esi eugo adama ciča - CFat 9v b: sb bć sedei m(i)losti dčla ve vratčh' cr(&)kvenih' krasnih' — BrVO 259a c. iže b(og)a delć živer' - PsFr 10a d._togo delma e pomenu stiuda — BrPm 142a ' Usp. Kovačević 1988, 21. 3 Korpus čine tekstovi od 12. do 16. st. koji su poslužili kao osnova za izrađu Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije i monografije (gramatike) Hrvatski crkvenoslavenski jezik. za svakoga primjera u tekstu navedena je kratica spomenika iz kojega je uzette list i stupac na kojemu se u spomeniku nalazi. Abecedni popis kratica nalazi se na kraju rada, ispred popisa literature. 26