Milan Mihaljević Staroslavenski institut Zagreb JEZIK ČETVRTOGA VRBNIČKOG BREVIJARA Četvrti.vrbnički brevijar tipičan je predstavnik sjeveme, krčko-istarske skupine hrvatskogla- goljskih kodeksa. Pisan je razmjemo konzervativnim hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. 'To potvrđuju brojni arhaizmi na svim jezičnim razinama, od grafije i fonologije do simtakse i leksika: pojava slova "#' u glasovnoj službi, dobro čuvanje starocrkvenoslavenskog odraza žd praslavenske skupine *dj, pravilna uporaba jara, brojni oblici sporednih sklonidbenih ostatci stare sheme živosti, čuvanje dvojine, brojni primjeri asigmatskog i starijeg oblika 1. sigmatskog aorista, nestegnuti oblici imperfekta, brojne potvrde dativa apsolutnog, čuvanje ge- nitiva negacije itd. lako slabije izražen nego u nekim drugim hrvatskoglagoljskim kodeksima, na svim je razinama vidljiv i utjecaj govomoga hrvatskog (čakavskog) jezika. Lokalne krčke osobine, kao što su odraz jakog jera kao e, zamjena slova W dervom, izostavljanje jakih jerova u posljednjem slogu, širenje nominativnog oblika v-osnova na akuzativ i pojava upitne zamje- nice za neživo u obliku će, upućuju na zaključak da je kodeks najvjerojatnije pisan u Vrbniku, u kojemu se i danas čuva. Ključne riječi: hrvatski crkvenoslavenski jezik, hrvatskoglagoljski kodeksi, Červrti vrbnički bre- vijar, otok Krk I. Uvod Četvrti vrbnički brevijar hrvatskoglagoljski je kodeks koji se sastoji od 112 pergamentnih listova veličine 35 x 27 cm. Riječ je o jedinom vrbničkom bre- vijaru koji sadrži Proprium sanctorum. Opisao ga je Vjekoslav Štefanić (1960: 340-342), koji ga je na temelju paleografskih karakteristika smjestio u treću če- tvrtinu 14. st. Kodeks je manjkav i nedostaje mu više od polovice teksta. Štefanić je, pobrojivši sva mjesta na kojima su danas praznine, utvrdio da je riječ o više od 150 listova. Uočio je u mnogim dijelovima arhaičnost njegova jezika i istaknuo potrebu da ga se temeljito liturgički i jezično prouči.! lako istraživanja provedena za potrebe ovog rada potvrđuju Štefanićevu tvrdnju da je u cjelini riječ o kodeksu koji je pisan razmjerno arhaičnim hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, treba istaknuti da je, kao i kod većine hrvatskoglagoljskih liturgijskih rukopisa, njegova * Usp. Štefanić 1960: 342: “Potrebno je potanje ga proučiti s liturgijskog i jezičnog gledišta.“ 363