1. Paleoslavistika

tzv. udvojenim suglasnicima kako ih zovu neke suvremene fonološke teori-
je.! Grafijske su geminate u crkvenoslavenskom jeziku općenito, a onda i u
hrvatskoj redakciji, privukle razmjerno malu pozornost ra! istraživača.
'Na tu su pojavu u hrvatskoglagoljskim (uglavnom neliturgijskim) tekstovi-
ma prvi upozorili Eduard Hercigonja (1977: 80-81) i Stjepan Damjanović
(1981: 113-114). I sam sam u nekoliko navrata nastojao opisati tu pojavu u
hrvatskome crkevnoslavenskom jeziku i odgovoriti na gornja pitanja, bez
zadovoljavajućega definitivnoga rješenja.? Problem geminata u hrvatskom
crkvenoslavenskom jeziku zanimljiv je ne samo s opisnoga, već i sa širega,
teorijskoga motrišta. Kao prvo, geminate i načini i mogućnosti njihova pri-
kazivanja privukle su veliku pozornost fonologa u posljednjih dvadesetak
godina, pa je razmatranje te pojave u još jednom jeziku u kojemu se ona
nije opisivala samo po sebi zanimljivo. Kao drugo, zanimljivost povećava
činjenica da je riječ o neobičnoj i teorijski zanimljivoj situaciji gdje nije
u pitanju živi, već mrtvi jezik koji usto nikada i nije bio govoreni jezik,
pa se svi zaključci moraju i mogu temeljiti samo na interpretaciji grafije
sačuvanih spomenika. U ovom ću radu nastojati detaljno opisati udvajanje
suglasnika u hrvatskoglagoljskim tekstovima i pokazati kako se na gore
postavljena pitanja može odgovoriti u teorijskim okvirima autosegmentne
fonologije i kako hrvatska crkvenoslavenska građa može biti uporabljena
pri vrednovanju altemativnih teorijskih modela.

 

   

2. Stanje

Lahiri i Hankamer (1988) razlikuju po postanku tri vrste geminata: 1. te-
meljne, tautomorfemske geminate, 2. geminate nastale ulančavanjem (kon-
katenacijom) i 3. geminate nastale jednačenjem (asimilacijom). Prvoj bi
skupini u mojemu korpusu mogli pripadati samo udvojeni suglasnici u stra-
nim riječima: anna (Br Met 255a), annu (Br VO 260c), ann€ (Br VO 260c),

1 Prave geminate su one kod kojih su dva mjesta u okosnici spojena s jednom melodijom, a lažne
(engl. fake geminates) su zapravo niz od dva identična segmenta, tj. dvije identične melodije spoje-
ne s dva mjesta u okosnici. Usp. Hayes (1986.b: 469). Tzv. morni pristup pak razlikuje (prave) ge-
minate i udvojene suglasnike (cngl. doubled consonants). Geminate imaju samo jedan korijensl
čvor koji je moran i koji je istovremeno dio dvaju susjednih slogova, a udvojeni suglasnici imaju
dva korijenska čvora koji dijele ostatak melodije (ostatak stabla obilježja). Usp. Goodman (1995);
Ham (1998) i Cohn 2003. Vidi također niže.

2 Usp. Milialjević (1991: 62-65); Mihaljević & Reinhart (2005: 49-50).

44