obradio 24 hrvatskoglagoljska fragmenta i pokušao utvrditi njihov fonološki sustav. Da bi se to moglo, valjalo je utvrditi glasovni polo- žaj i funkciju pojedinih slova kako bi se odredilo predstavljaju li ona posebne glasove i foneme ili su samo ostatak neprobavljene prošlos- ti. Odnos većine grafema s glasovima nesporan je i obostrano jedno- značan pa se o njima nema što posebno zanimljivo reći. Podrobnije valja razmotriti samo one slučajeve u kojima se za jedan glas pojav- ljuje više različitih slova ili u kojima isto slovo može biti različito glasovno ostvareno. Najlakše je razriješiti problem fonološkoga (i uopće glasovnoga) položaja slova: 82 (6), & (m) i & (3). Riječ je o reliktima koji se, osim u brojnoj vrijednosti, pojavljuju sporadično, a i na onim mjestima gdje se pojavljuju mnogo su češća slova 3, mlađe latinično (ili ćiril- ično) l i fu. Slovo & u glasovnoj se vrijednosti pojavljuje dvaput u Grškovićevu odlomku apostola u riječima dtvreza (41/2) i dtvećava (4v/18), jednom u Splitskom fragmentu misala u naslovu (rubrici) ev(anjeli)e 6i matća (C/2) i jednom u fragmentu Homilije na Blago- vijest iz druge polovice 13. st. u izrazu čtveća že (2a/18) na početku rečenice. Budimpeštanski odlomak, Grškovićev fragment apostola i prva stranica Kijevskih listića za glas m upotrebljavaju samo tzv. staro granato s. Od ostalih fragmenata to se slovo samostalno u gla- sovnoj vrijednosti pojavljuje samo jednom u Splitskom fragmentu misala s početka 13. st. u istom naslovu (rubrici) sa slovom & (C/2) i jednom u fragmentu Homilije na Blagovijest iz druge polovice 13. st. u riječi mrtve/ce] (20/14), a inače samo u ligaturi s ih, dh, &, u, % i a. Na svim je drugim položajima njegovu ulogu preuzelo mlađe đi. Slovo & zabilježio sam jedino u Grškovićevu fragmentu apostola u riječi 3€lo (21/17) i triput u Mihanovićevu fragmentu apostola u broj- noj vrijednosti: .3i. = 18 (1d/5) i .i3. = 28 (2c/13 i 24/17). Drugdje se pojavljuje samo .* Slično je i sa znakovima za nosne samoglasnike. Jedini fragment za koji još valja pretpostaviti nazale kao posebne foneme jest prva stranica Kijevskih listića. Na njoj se pojavljuju tri znaka za nosnike: ,,esb“ za e i je, ,osb“ za Q i ,josb“ za jo. Njihova je uporaba pravilna i dosljedna.* Osim toga, samo se u Grškovićevu fragmentu apostola nekoliko puta pojavljuje znak 3€: hulanyje * U Ljubljanskom homilijaru iz druge polovice 13. st. zabilježio sam čak i riječ zelo (12/19) pisanu sa Ba * Tek je jedan nesiguran primjer moguće zamjene stražnjega nosnog samoglasni- ka prednjim. Usporedi Schaeken 1987: 168 44