FONOLOŠKI SUSTAV NAJSTARIJIH HRVATSKOGLAGOLJSKIH FRAGMENATA + Milan Mihaljević Staroslavenski institut, Zagreb Razdoblje od kraja 11. do početka 14. st. smatra se u povijesti hrvatskoga glagoljaštva prijelaznim. Vrijeme je to reforme glagoljs- koga pisma kada se uređuje i grafetika i ortografija. Postupno se iz starije oble razvija tipična hrvatska uglata glagoljica, uređuje se položaj slova u retcima kao i organizacija teksta u stupcima i stupaca na stranicama.' U ortografiji se uklanjaju suvišni znakovi za glasove kojih više nema ili koji nestaju iz sustava i utvrđuje se novi redakcij- ski sustav.? Vrijeme je to i redakcije staroslavenskih tekstova kada se biblijski prijevodi sve više prilagođuju Vulgati.? Stoga su tekstovi iz toga razdoblja pisani prijelaznim tipom pisma koje nije još izrazito uglato i pokazuje mnogo tragova oblosti, rabe se često i znakovi koji nisu fonološki funkcionalni i sl. 1 jezik je u tim tekstovima prije- laznoga karaktera. Još se nije učvrstila redakcijska norma poznata iz misala i brevijara 14. i 15. st., a stara je norma bitno narušena prodo- rom elemenata govornog jezika u tekstove. Budući da je prodor go- vornog jezika najizrazitiji na fonološkoj razini, zanimljivo je raz- motriti fonološki sustav najstarijih hrvatskoglagoljskih tekstova iz toga doba i usporediti ga sa sustavom kanonskoga starocrkvenosla- venskog i hrvatskoga crkvenoslavenskog kakav je posvjedočen u tekstovima iz tzv. zlatnog razdoblja glagoljaštva, tj. iz 14. i 15. st. Iz 12. i 13. st. nisu sačuvani cjeloviti kodeksi, već samo kraći fragmen- ti tekstova koji su torzo onoga što je postojalo. Za ovu sam prigodu * Usporedi Žagar 2000. = Usporedi Marcš 1983. ' Prvo se prilagođivanje hrvatskoglagoljskih tekstova Vulgati prema mišljenju Johannesa M. Reinharta dogodilo u 12. st. Usporedi Reinhart 1990. i 1990.a. 43