FONOLOŠKI SUSTAV NAJSTARIJIH
HRVATSKOGLAGOLJSKIH FRAGMENATA

 

+

Milan Mihaljević
Staroslavenski institut, Zagreb

Razdoblje od kraja 11. do početka 14. st. smatra se u povijesti
hrvatskoga glagoljaštva prijelaznim. Vrijeme je to reforme glagoljs-
koga pisma kada se uređuje i grafetika i ortografija. Postupno se iz
starije oble razvija tipična hrvatska uglata glagoljica, uređuje se
položaj slova u retcima kao i organizacija teksta u stupcima i stupaca
na stranicama.' U ortografiji se uklanjaju suvišni znakovi za glasove
kojih više nema ili koji nestaju iz sustava i utvrđuje se novi redakcij-
ski sustav.? Vrijeme je to i redakcije staroslavenskih tekstova kada se
biblijski prijevodi sve više prilagođuju Vulgati.? Stoga su tekstovi iz
toga razdoblja pisani prijelaznim tipom pisma koje nije još izrazito
uglato i pokazuje mnogo tragova oblosti, rabe se često i znakovi koji
nisu fonološki funkcionalni i sl. 1 jezik je u tim tekstovima prije-
laznoga karaktera. Još se nije učvrstila redakcijska norma poznata iz
misala i brevijara 14. i 15. st., a stara je norma bitno narušena prodo-
rom elemenata govornog jezika u tekstove. Budući da je prodor go-
vornog jezika najizrazitiji na fonološkoj razini, zanimljivo je raz-
motriti fonološki sustav najstarijih hrvatskoglagoljskih tekstova iz
toga doba i usporediti ga sa sustavom kanonskoga starocrkvenosla-
venskog i hrvatskoga crkvenoslavenskog kakav je posvjedočen u
tekstovima iz tzv. zlatnog razdoblja glagoljaštva, tj. iz 14. i 15. st. Iz
12. i 13. st. nisu sačuvani cjeloviti kodeksi, već samo kraći fragmen-
ti tekstova koji su torzo onoga što je postojalo. Za ovu sam prigodu

* Usporedi Žagar 2000.

= Usporedi Marcš 1983.

' Prvo se prilagođivanje hrvatskoglagoljskih tekstova Vulgati prema mišljenju
Johannesa M. Reinharta dogodilo u 12. st. Usporedi Reinhart 1990. i 1990.a.

43