vjerojatnom smatraju je F. Slawski (1952) i F. Kopečny, V. Šaur & V. Pol&k (1980), a O. N. Trubačev (1974) smatra je problematičnom. Osnovne su zapreke takvu tumačenju glasovne i kronološke naravi.? Nešto je manje :neslaganja oko tumačenja ako koje etimolozi najčešće povezuju s jako. Obično se ako raščlanjuje na a + ko i drugi se dio izvodi iz srednjega roda indoeuropske upitne zamjenice *k“"od. Sporno je međutim tumačenje prvoga dijela. Maretić, Vondrak, Mladenov i Skok vide u prvom dijelu veznik a. Brugmann, Berneker, Meillet i Vasmer izvode a u ako iz indoevropske pokaznozamjenične osnove *e-/*o-. Neki etimolozi izvode a iz iste osnove kao i prvi dio od jako, tj. iz indocuropske pokaznozamjenične osnove *ie-/*io, a odsustvo jotacije objašnjavaju čelnim položajem u rečenici (rečeničnom fonologijom). Ovdje neću međusobno vrednovati navedene etimologije, niti predlagati neko novo tumačenje. O problemu etimologije govorio sam jer je ona bitna za određenje prvobitnoga značenja koje se ne može sigumo utvrditi ako nemamo jednoznačnu etimologiju. Prvobitno je značenje važno za tumačenje u korpusu potvrđenih značenja. Na primjer: najčešće se pretpostavlja da je prvobitno značenje ako bilo upitno. Sljedstveno tome, kad se u primjerima pojavi ako kao veznik koji uvodi upitnu rečenicu, možemo to tumačiti čuvanjem njegove prvobitne funkcije i značenja. Ako za ašće prihvatimo Musić-Meilletovu ili Maretić-Vondrakovu etimologiju, onda isto možemo tumačiti i pojavu veznika ašće u upitnim rečenicama, tj. možemo tvrditi da je prvobitno značenje od ašće također upitno i da je njegovo pojavljivanje u upitnim rečenicama u korpusu samo nastavak i čuvanje te prvobitne funkcije. Sasvim drukčije moramo to tumačiti prihvatimo li Berekerovu ili Lavrovljevu etimologiju. Tada upitno značenje veznika ašće ne možemo tumačiti čuvanjem iskonske funkcije, već samo jezičnim kontaktom. Budući da je ašće najčešći ekvivalent grčkoga &i (ili &&v) i latinskoga si i budući da se i ei i si pojavljuju u funkciji upimnih veznika, zamjenjuju se i tu l i si s ašće i tako ašće pod grčkim (i latinskim) utjecajem dobiva i upitno značenje. Slično je i s tumačenjem pojave ašće kao suprotnoga veznika. Ako prihvatimo etimologiju koju su predložili Maretić, Vondrak i Skok prema kojoj je a u ašće i ako (sastavni i _ suprotni) veznik a, možemo tvrditi da zbog toga a i cijela sveza može dobiti suprotno značenje. Sasvim drukčije moramo to objašnjavati ako a izvodimo iz indoeuropske pokazne zamjenice *e- /*o-. Određenje prvobitnog značenja ima utjecaj i na određivanje sintaktičkog položaja veznika i na tumačenje njegova razvoja. O sintaktičkom položaju tih veznika u korpusu više ću govoriti u odjeljku 4. Treba dakle zaključiti da bez jednoznačno određene etimologije i prvobitnog značenja, - mnoga pitanja ostaju otvorena za različita tumačenja. 3. Pregled značenja Najprije ću razmotriti ona značenja koja su zajednička za oba veznika. Detaljnije će i s više primjera sva značenja biti razrađena u rječniku hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika čiji bi prvi svezak uskoro trebao biti tiskan.!? 100