M. MIHALJEVIĆ, Glagolski oblici u hrvatskoglagoljskim fragmentima . SLOVO 56-57 (2006-'07) (A), bitć (B), pridestavite (B), kupćtč (C), pr[oslav]it (D). Tek su dva primjera sa završnim -i: prosćti (A), [prličti (D). Treba upozoriti i na razlike među rukopisima u infinitivnim oblicima glagola od korijena -je- gdje neki fragmenti imaju oblik -ie- ili -0e-,' a drugi -ić- ili -06-:* prieti Grš (4v), Hom (2a), Eust (lc, 1d); perieti Mih (la); poeti Th (2c); pričti Spal (D), Lond (14), Vb (24). Nema primjera infinitiva u obliku imati, već je uvijek posvjedočen oblik imčti uz očekivane prezentske oblike imame, imaši, itd. Samo je jedna potvrda supina, u Bečkim listićima na listu Ib: bć posl[al»] ... [gla]golat». Inače se i uz glagole kretanja pojavljuje infinitiv. 3. PREZENT U prvom licu jednine atematski glagoli uvijek imaju nastavak -m(6). Jedini su izuzetci glagoli od korijena -ved- koji su, osim s tim nastavkom, posvjedočeni više puta i sa starim medijalnim nastavkom -ć: vćnr, Kuk (1b); ne v&nm Spal (D), Th (la); ispovem se Lond (1d); vćde Pass (2a), ne vćde Lab (la), zapovćde BNov (1c). Kod ostalih glagola nema primjera zamjene nastavka -y nastavkom -i76. Zanimljiva je razdioba grafema » i Jn. Iza samoglasnika uvijek je m. Iza iii i P koji označuju palatalne glasove //] i /#t] obično je također Jn.“ Jedini je izuzetak Spal u kojemu se i na tom položaju pojavljuje : g(lago)lu (A, B, D). Iza suglasničke skupine žd smjenjuju se oba grafema,' a u svim drugim okolinama pojavljuje se samo , neovisno o tome je li glas ispred njega palatalan ili ne.' Drugo je lice jednine nešto rjeđe potvrđeno od prvoga i trećeg lica. Atematski glagoli uvijek imaju nastavak -si: [i]spovćsi Hom (2b), dasi Pass (1c) i Serm (1b). Nema primjera njegove zamjene nastavkom -ši koji je uobičajen u svim drugim glagolskim razredima, kao ni primjera otpadanja završnoga -i u -ši. U trećem licu jednine glagoli dati i vćdeti i njihove izvedenice imaju uvijek pravilne, crkvenoslavenske oblike na -s1(6) koji su jednaki aoristnim oblicima: podaste Mih (2c), isp(o)v6st' se BNov (la), podaste Vb (2c), dast» Vb (4a), isp(o)vćste Ts (le), daste Hom (2b) i Serm (1b), ne vćsr' Pass (2b), ne daste Th (la), dast' Eust (la). Rijetki su primjeri otpadanja završnoga -f: ne otime BNov (1a), da ... m(o)li Ts (la) i obćnčava Ts (2d). Valja spomenuti i primjer zamjene -i- jatom u primjeru p/o]stavćt» Spal (A) što je u tom fragmentu uobičajeno." * Izgovomo /ije) fj *_ Ško seizgovara kao ia foja]. + Potveteni su primjeri: poslavla Lond (1a), grlago)la Kuk (1a, , 1e), gNov (1d); sćajva se Kuk (15):shrani Kuk (1e): ostavli iNov (1e); vzveseli se fNov (1d); šla Vb (20); s hrand Vb (3c): pošla Vb (Ge): /mjolii Omiš (1a); vela Omiš (la): okloni se Pass (1c), m(o)ld Pass (2b): lagoslovjli Th (2b);slavli Trans (26,24);hvali Trans (2); mola Trans (33) *_ Grafem m potvrđen je u primjerima: viždu Grš (30) i poždu Lond (1c) (U drugom primjeru skupina žd nijerefeks prasl. skupine *d,već je pstalaispadanjem jera i stoga ne čudi da se pojavljuje grafem 3D), a grafem JD u: viždii Th (2b) i Noždi T 2o) o sam ove primjere s palatalom ispred b: (hočju Baš (A): pokažu Grš (24); susvkažu Grš (v):iču Kuk (1b), TH (2 ublažuNov (16); s grčšu Vb (3e); hoču Pass (1e, 2b); ču Th (16); prošu Eust (la): iskuču Lign (2a); slišu Nic (2 Jac (10). Ali u istom se stupcu pojavljuje i oblik nasladin, u kojemu nema te zamjene. 334