Milan Mihaljević: Nekoliko pabiraka iz hrvatskoglagoljskih kodeksa Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 25 (1999), str. 223-232 tivan prevoditelj, već zapravo nepažljiv prepisivač. Riječ utroenie dobio je zamjenom glagoljskih slova u i o koja su vrlo slična. Iz toga primjera doznajemo dvije stvari: 1. da je Vid prepisivao navedeni tekst sa starijega glagoljskoga predloška i 2. da je u tom predlošku bio isti oblik kakav je potvrden u I. vrbničkom brevijaru, jer se samo iz njega, zamjenom u sa 0, od utrueniem' može dobiti utroeniem . Ipak, za sve je krivo rastrojenje jer je Vid u trenutku kad je prepisivao taj tekst očito bio malo rastrojen, a postojanje mogućnosti rastrojenja pomoglo je vjerojatno podsvjesno i tomu da je mogao tako pogriješiti kako je pogriješio. Rastrojen je pak najvjerojatnije bio zbog toga što je od pisanja bio već jako "utruen"., 2. Valja katkada reći i "ne" Vidova je pogreška beznačajna i bezazlena. Ima međutim sitnih pogrešaka koje mogu imati teže posljedice. Svi znamo da nam sitna pogreška može katkad "doći glave" kao i to da potpuno ista pogreška može na jednom mjestu biti vrlo opasna, a na drugom samo smiješna. Drugi stih 24. psalma na listu 5c Akademijina brevijara (III c 12) iz 1384. godine? glasi: B(ož)e moi na te upvalie da postitiždu se va včk?. Da je pisac toga brevijara bio u tom trenutku "rastrojen" pokazuje udvajanje sloga ti u riječi postitiždu umjesto postiždu. To je međutim beznačajno u odnosu na to da je izostavio negaciju i time sasvim promijenio smisao stiha. Umjesto Bože moj, u tebe sam se uzdao: ne daj da se postidim navijek on je napisao Bože moj, u tebe sam se uzdao: daj da se (zbog toga) postidim navijek. S vjerskoga motrišta strašna pogreška. Pitanje je što bi mu se dogodilo da je njegov prijepis došao u ruke nekom zadrtom inkvizitoru. Mnogo je manji grijeh istovrsnom pogreškom počinio pisac Grškovićeva zbornika iz druge polovice 16. st.? kada je na listu 15v staru izreku koja na grčkom glasi: Mn&š cobg uapjapirac Auiv o piyoow - šumpoodev cidv goipov, uiiore karamary covow adrobg v roig mociv abrdvi interpretirao po svojemu i dobio ovakav tekst: Da prosipli bisera pred svinami da ga ne potlače nogami svoimi. I on je najvjerojatnije izostavio pri prepisivanju riječ ne i time promijenio smisao teksta, ali nije počinio 2 O tom brevijaru vidi u Vajs 1910: XCI=XCII, Milčetić 1911: 44-45 i Štefanić 1969: 112- 114 3 Zbornik je opisao Štefanić 1970: 45-52. + Vidi K. von Tischendorf 1966: 92. 224