Milan Mihaljević: Nekoliko pabiraka iz hrvatskoglagoljskih kodeksa
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 25 (1999), str. 223-232

 

tivan prevoditelj, već zapravo nepažljiv prepisivač. Riječ utroenie dobio je
zamjenom glagoljskih slova u i o koja su vrlo slična. Iz toga primjera
doznajemo dvije stvari: 1. da je Vid prepisivao navedeni tekst sa starijega
glagoljskoga predloška i 2. da je u tom predlošku bio isti oblik kakav je
potvrden u I. vrbničkom brevijaru, jer se samo iz njega, zamjenom u sa 0,
od utrueniem' može dobiti utroeniem . Ipak, za sve je krivo rastrojenje jer
je Vid u trenutku kad je prepisivao taj tekst očito bio malo rastrojen, a
postojanje mogućnosti rastrojenja pomoglo je vjerojatno podsvjesno i
tomu da je mogao tako pogriješiti kako je pogriješio. Rastrojen je pak
najvjerojatnije bio zbog toga što je od pisanja bio već jako "utruen".,

 

2. Valja katkada reći i "ne"

Vidova je pogreška beznačajna i bezazlena. Ima međutim sitnih
pogrešaka koje mogu imati teže posljedice. Svi znamo da nam sitna
pogreška može katkad "doći glave" kao i to da potpuno ista pogreška
može na jednom mjestu biti vrlo opasna, a na drugom samo smiješna.
Drugi stih 24. psalma na listu 5c Akademijina brevijara (III c 12) iz 1384.
godine? glasi: B(ož)e moi na te upvalie da postitiždu se va včk?. Da je pisac
toga brevijara bio u tom trenutku "rastrojen" pokazuje udvajanje sloga ti
u riječi postitiždu umjesto postiždu. To je međutim beznačajno u odnosu
na to da je izostavio negaciju i time sasvim promijenio smisao stiha.
Umjesto Bože moj, u tebe sam se uzdao: ne daj da se postidim navijek on je
napisao Bože moj, u tebe sam se uzdao: daj da se (zbog toga) postidim navijek.
S vjerskoga motrišta strašna pogreška. Pitanje je što bi mu se dogodilo da
je njegov prijepis došao u ruke nekom zadrtom inkvizitoru. Mnogo je
manji grijeh istovrsnom pogreškom počinio pisac Grškovićeva zbornika
iz druge polovice 16. st.? kada je na listu 15v staru izreku koja na grčkom
glasi: Mn&š  cobg uapjapirac Auiv o piyoow - šumpoodev  cidv
goipov, uiiore karamary covow adrobg v roig mociv abrdvi
interpretirao po svojemu i dobio ovakav tekst: Da prosipli bisera pred
svinami da ga ne potlače nogami svoimi. I on je najvjerojatnije izostavio pri
prepisivanju riječ ne i time promijenio smisao teksta, ali nije počinio

2 O tom brevijaru vidi u Vajs 1910: XCI=XCII, Milčetić 1911: 44-45 i Štefanić 1969: 112-
114

3 Zbornik je opisao Štefanić 1970: 45-52.

+ Vidi K. von Tischendorf 1966: 92.

224