Marinka Šimić Staroslavenski institut Zagreb LEKSIČKE I TEKSTOLOŠKE VARIJANTE U KOMUNALU HRVATSKOGLAGOLJSKIH BREVIJARA U prilogu su analizirane leksičke i tekstološke osobitosti komunala u odabranim hrvatskogla- goljskim brevijarima 14. i 15. stoljeća: Akademijinu brevijaru s konca 14. st., 6. vatikanskomu brevijaru iz sredine 14. st., 4. vrbničkom brevijaru iz 14. st., 19. vatikanskomu brevijaru iz 1465. g,, 2. novljanskomu iz 1495. i tiskanom Baromićevu brevijaru iz 1493. godine. Uspore- dene su medusobne leksičke i tekstološke razlike među navedenim rukopisima, s tim da je kao osnovni tekst za usporedbu uzet Akademijin brevijar. Sadržaj su komunala uz rubrike liturgijski i biblijski tekstovi, evandelja, psalmi, homilije i neke molitve. U svim tim dijelovima gotovo podjednako nalazimo leksičke i tekstološke raznolikosti. Zaključeno je da su svi brevijari potek- li iz iste matice, odnosno da je postojao jedan arhetip, a kasnije je u ispravcima i prilagodbama Nastala druga linija prijevoda. Najviše se od svih rukopisa izdvaja 2. novljanski brevijar, ruko- Pis koji je najvjerojatnije u predlošku imao tekst koji je više puta prilagodavan latinskomu. Ključne ri trvatskoglagoljski brevijari, komunal, leksik, tekstolgija I. Hrvatskoglagoljski brevijari Brevijar je liturgijska knjiga koja sadrži službenu molitvu Crkve prema rim- skom običaju. Riječ breviarium označavala je u početku jedan folij ili knjižicu s uputama koji se sve elementi uzimaju za pojedine satove dana i noći iz različi- tih knjiga: Psalrira, Antifonara, Lekcionara, Homilijara, Pasionala, Legendara i Kolektarija. Osnovni dio brevijara ili časoslova bili su psalmi, svetopisamska, Patristička i hagiografska čitanja koja su se prekidala pjevanjem antifona, himana i kratkim molitvama.! Za svaki pojedini dan brevijar je podijeljen na 8 dijelova Prema dobu dana kada se mole časovi: matutin (jutarnja), laudes, pohvale u zoru, Prima, tertia, sexta, nona — mali časovi (u 6, 9, 12, i 15 sati), vesperae (večernja), U sumrak, completorium (povečerje).? S ' Pantelić i Nazor 1977: 9. * Leksikon ikonografije 2000: 197. 507