ž 502 nim liturgijskim pismom hrvatske uglate glagoljice 14. i 15. stoljeća, a pisalo ga je pet pisara koji su se katkad mijenjali i na istom srupcu.* Jezik je ruko- pisa crkvenoslavenski hrvatske redakcije, u kojem se prepleću stariji i mladi oblici. Primjerice, stara konsonantska skupina £4 rijecko prelazi u derv, na njezinu se mjestu piše i & i “ili ništa. Poluglas u obliku štapića ili apostrofa uglavnom se vokalizira, ali se često nalazi na mjestu etimološkoga a. ar uglavnom prelazi u € a rjeđe u i, i to uglavnom u riječima iz svakodnevnoga govora. Fonološke su promjene zahvatile sve dijelove, dok su morfološke norme očuvane u starijim tekstovima, a narodni , oblici prodiru više u rubrike, zapise i mlađe teksto- ve koji su nastali u 15. st., npr. lekcije na blagdan Prijenosa moći su. Pavla prvog pustinjaka i oficij Preobraženja Kristova. Leksik odražava veliko ša- renilo i neujednačenost, u staroslavenski su sloj uš- li regionalizmi iz čakavsko-kajkavskih područja. U stari leksički sloj iz moravskoga razdoblja prodrli su mlađi leksemi, kroatizmi, posebice u rubrikama. Osim fonoloških, morfoloških i leksičkih inovaci- ja taj je rukopis očuvao jezičnu i tekstualnu tradi- ciju u biblijskim čitanjima, a usporedba pokazuje veliku sličnost s 1. vrbničkim brevijarom s konca 13. st., i Brevijarom Vida Omišljanina iz 1396., a po duljini lekcija sličan je Ljubljanskom brevijaru C 1632/2 i Moskovskom brevijaru iz 1443.6 II. Kajkavizmi u hrvatskoglagoljskim tekstovima Kao što je poznato, najmanje stoljeće prije pro- testanata, a čak dva prije ozaljskoga književnoga kruga, kajkavska sasravnica ulazi u književnost, rj već početkom 15. stoljeća, i to u hrvatskoglagolj- 4 _ Pantelić — Nazor 1977, 13. 5 Panrelić — Nazor 1977, 19. 6 _ Pantelić — Nazor 1977, 19-20. skim zbornicima, počevši od Vinodobkoga zborni- ka. Kajkavizme u Kolunićevu zborniku zamijetio je Matija Valjavac.? Na činjenicu da se kajkavska književna riječ davno prije reformacije dodirivala s čakavskom upozorio je Franjo Fancev 'Najveći broj važnih spoznaja o prodoru kaj- kavizama u hrvatsku književnost dugujemo Eduardu Hercigonji, koji je urvrdio da je u hrvatskoglagoljskim zbornicima već od počet- ka 15. stoljeća čakavska osnova impregnirana kajkavskim crtama, što traje na dijelu glago- ljaškoga areala duboko u 16. stoljeće. Taj pro- dor kajkavizama, već u prvim desetljećima 15. stoljeća, početak je nastojanja da se premoste dijalekatske granice.? Prvo ozbiljnije uvođenje kajkavštine iz sfere govorne u sferu pisane riječi čine kajkavizmi koncentrirani u pojedinim ka- pitulima glagoljskih zbornika kasnoga srednjega vijeka, a među njima posebno mjesto zauzima Petrisov zbornik (CPet): oko 160 članaka tog kodeksa s promjenljivom čestoćom impregniran je kajkavizmima sviju -jezik jedne trećine od razina. Ovako intenzivna interpolacija kajka- vizama u hibridnu čakavsko-crkvenoslavensku strukturu zborničkih tekstova nije zastupljena ni u jednom drugom glagoljaškom spisu«.'? Obilježja kajkavskoga sustava u hrvatskogla- goljskim tekstovima, posebice u raznim regi- strima s istarskoga područja iz 16. st. opazio je Vjekoslav Štefanić, npr. u Kvadrigi duhovnim zakonom: »Jezik teksta je narodni, čakavski, koji ponešto ćuti blizinu kajkavskoga, na pr.: da ne bu gospodoval' 30«.!' Pri tome Štefanić kajka- vizme objašnjava podrijetlom, tj. veže ih uz teren gdje se dodiruju čakavština i kajkavština. Stjepan 7 Valjavac 1892. 8 — Fancev 1925, 550. 9 Hercigonja 1983, 303-385. 10 Hercigonja 1983, 309. 11 Štefanić 1960, 234.