MARINKA ŠIMIĆ KAJKAVSKI UTJECAJ U 2. NOVLJANSKOME BREVIJARU dr. sc. Marinka ŠIMIĆ viša znanstvena suradnica Staroslavenski institur, Zagreb UDK_ 264 — 13(497.5 Novalja)"14":003.349.1 264 — 13(497.5 Novalja)"14":811.163.42 Glagoljski neliturgijski tekstovi u kojima je crkvenoslavenska osnova impregnirana čakavskim i kajkavskim crtama potjeću s početka 15. stoljeća, međutim kajkavski je urjecaj, premda u znamo manjem opsegu, zamjetan i u hrvatskoglagoljskim liturgijskim rukopisima, misalima i brevijari- ma. U ovom se radu iznose pojedina kajkavska obilježja uočena u 2. novljanskome brevijaru iz 1495. godine. U tom je rukopisu vidljiv kajkavski utjecaj na fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj razini. Najviše je kajkavizama na leksičkoj razini, primjerice: nedopirom» 54, m'ledno 3644, škoda 4974, tovariša 364c, tovarištvo 369, izd. Pri navođenju pojedinih kajkavskih osobitosti raspravlja se o problemima vezanim za istraživanje kajkavske sastavnice u hrvatskoglagoljskim rukopisima. Ključne riječi: hrvatskoglagoljski rukopisi, 2. novljanski brevijar, kajkavsko narječje, lekrik. I. Uvod Najmladi rukopisni, 2. novljanski brevijar (BrN.), najvećim je dijelom napisao pop Martinac rodom Lapčanin u Grobniku, jednoj od srednjovjekovnih vinodolskih općina. U svojim kolofonima navodi godine 1493., 1494. i 1495., kad je pisan i dovršen kodeks. Pisao ga je za pavlinski samostan i crkvu sv. Marije na Ospu, brežuljku izvan zidina Novog Vinodolskog.' BrN, je plenarni brevijar duljih lekcija koji čuva starije stanje, odnosno ćirilome- todske prijevode, a njegovi mladi zapisi čuvaju istu jezičnu i tekstovnu tradiciju.? Za taj je rukopis karakteristično da su u njemu očuvani podatci o pisaru, mjestu pisanja, onome za koga je pisan, a koji nisu uvijek poznati za druge rukopise. 1 _ Pantelić - Nazor 1977, 13. 2_ Pantelić — Nazor 1977, 5 Hrvatskoglagoljski rukopisni brevijari u svojim odlomcima čuvaju pojedine tekstove ćirilometod- skoga prijevoda Biblije, kojih nema u istočnim slavenskim tekstovima, parimejnicima. Ta nepari- mejna čitanja u našim brevijarima imaju iznimnu vrijednost jer su to ostatci punoga starozavjetnoga prijevoda koji se očuvao jedino u hrvatskoj sredini i bio uporabljen pri sastavljanju hrvatskih licurgij- skih knjiga.? Uz glagoljski misal, brevijar je naj- važnija livurgijska knjiga, pa je povijest glagoljskih brevijara dio povijesti slavenskoga bogoslužja. Potpuni glagoljski brevijari, kao primjerice BrN,, svojevrsne su hrestomatije srednjovjekovnoga štiva jer sadrže apokrife i sveračke legende. Među tride- setak rukopisnih glagoljskih brevijara iz 14. i 15. stoljeća samo je jedanaest plenamnih, potpunih u kojima se nalaze svi dijelovi. BrN, je pisan ustav- 3 Ribarova 2001, 264. 501