212 Matinka Šimić: Leksik Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim misalima Lukino evandelje su tzv. sinoptička evanđelja (grč. synopsis = zajed- ničko gledanje), te imaju zajedničku podlogu i međusobno se podu- daraju u velikom dijelu teksta i rasporedu, dok Ivanovo evandelje ima istu podlogu, ali različit raspored. Sadržaj evandelja su Isusove izreke i narativna grada. Prema Origenu prvo je evanđelje napisao Matej, koji je bio carinik, a poslije Kristov apostol. Evandelje je bilo sastavljeno na aramejskom jeziku. Vrijeme nastanka Matejeva evanđelja je oko godine 63.-64., uskoro je izvornik'koji je napisan na aramejskom jeziku, preveden na grčki. Ovim su se Evandeljem služili svi evanđelisti. Hipotezu o jed- nom praevandelju prihvatio je i ]. Vrana, to je tzv. Peto evandelje. On smatra da su postojale najmanje dvije verzije aramejskog praevande- lja: iz jedne su verzije preuzimali Matej i Marko, a iz druge Luka.“ Sva najstarija svjedočanstva i uporaba Crkve nedvosmisleno potvrđuju identičnost Matejeva izvornoga djela na aramejskom jezi- ku i njegovoga grčkoga prijevoda, koji je jedini došao do nas. Matejevo evandelje je u kršćanskoj starini imalo najveći ut- jecaj, zbog toga što posvećuje posebnu pažnju Isusovim riječima i nauku, kao i stoga što je najpotpunije i najpreglednije. 'Tekst Muke je prema nekim bibličarima bio zaseban i stariji od Evandelja, te je kasnije pripojen. Kao potvrda za starinu Muke govori i činjenica da je pojedini evandelisti nisu mijenjali, čak ni Ivan koji je narušio jedinstvenu strukturu u svim dijelovima osim Muke. Tekstovi evandelja uz psaltir su najstariji i najpozna! Biblije, uvijek su najviše privlačili čitatelje i angažirali slušatelje, po- sebice tekst Muke koji je po vjerskoj i po osjećajnoj liniji bio vjerni- cima najbliži. Pasionski tekstovi u kojim se obrađuje tema Kristove muke najbogatiji su fond hrvatskoga srednjovjekovnog stihotvorstva, i to u lirici i u drami. Koliko je Muka intrigirala srednjovjekovnog čita- telja, pokazuje i činjenica da je to najomiljenija tema jednog zaseb- nog žanra - prikazanja (ili skazanja) - koja se razvijaju u 15. stoljeću i predstavljaju začetak hrvatske drame. Te su predstave plod srednjo- vjekovnog kazališta i bile su uvijek veliki doživljaj za gledatelje, koji su se znali toliko uživjeti u scensku radnju, da se znalo dogoditi da nasr- nu na pozornicu i linčuju glumca koji je glumio Judu izdajnika.“ Razvojni put je tekao od osmeračkih pjesama s pasionskom tematikom, od kojih je najpoznatija ona iz Pariške pjesmarice s kraja 14. stoljeća: Pisan ot muki Hristovi koja sadrži i Plač Marijin - kao is- hodište svih kas obrada pasionske tematike u nas.“