Marinka ŠIMIĆ LEKSIK MUKE PO MATEJU U HRVATSKOGLAGOLJSKIM MISALIMA U ovom radu istražuje se leksik Muke po Mateju iz 16 reprezentativ- nih hrvatskoglagoljskih rukopisnih i tiskanih misala 14. i 15. stolje- ća: Vat,, Nov, Ber, Hrv, Roč, Lab;, New, Vat,, Vb;, Vb;, Oxf;, Ox& Koph, Lab;, P i Senj. Muka Kristova pjeva se u Velikom tjednu: Maka po Mateju na Cvjetnicu, Muka po Marku na Veliki utorak, Muka po Luki na Ve- liku srijedu, te Muka po Ivanu na Veliki petak. Način pjevanja Muke u hrvatskoglagoljskim misalima slijedi tradiciju latinskih Lekciona- ra, tj. većina ima za uloge kod pjevanja standardna latinska slova: C za evanđelista, tj. Chronista, S za jednu osobu ili za mnoštvo, + za Krista. Obično je znakovima najbogatija Muka po Mateju, jer se ona Pjevala u nedjelju, a ostale Muke radnim danom, jedino je u Hrv mi- salu znakovima najbogatija Muka po Ivanu.' 'Taj običaj da se Muka razdijeli na tri pjevača, od kojih je je- dan evandelist, drugi pjeva odlomke koje govori Isus, a treći ostalo, Poznat je još od 10. stoljeća.? Od 14. je stoljeća svaki pjevač trebao znati svoju ulogu i melodiju napamet.* Muka po Mateju dio je Temporala - najstarijeg i najstandar- diziranijeg dijela misala, pa zbog toga u njemu ne bi trebalo biti mnogo jezičnih inovacija, ali zbog česte uporabe Temporala, posebi- ce Muke po Matej«, koja je bila osobito popularna, (mnogi su je znali i napamet), ipak je u ovom tekstu pronađen popriličan broj lek- sičkih razlika. Evanđelja su se prije nego što su bila zapisana propovijeda- la, zapisali su ih u drugoj polovici 1. stoljeća poslije Krista apostoli Matej i Ivan, te učenici apostola Marko i Luka. Matejevo, Markovo i