Iza prvih epigrafskih spomenika slijede najstariji liturgijski tekstovi koji su
očuvani fragmentarno. Najstariji od njih su s kraja L1. ili s početka 12. stoljeća:
Prva strana Kijevskih listića 11.-12. st. i Bečki listići 12. st. Ti fragmenti i
ostrišci su do nas došli uglavnom kao dijelovi uveza mlađih rukopisa, tj. oni su
poslužili kao omoti novijim knjigama. Stari su fragmenti dijelovi biblijskih,
liturgijskih i legendarnoapokrifnih rukopisa: Budimpeštanski fragment 11.-12.
st., Mihanovićev fragment apostola |2. st., Grškovićev fragment apostola 12.
st., Bašćanski ostrišci 12.st., Splitski fragment misala početak 13. st., Londonski
fragmenti brevijara početak 13. st.

Kraj 14. i 15. stoljeće zlatno je doba hrvatskoga glagoljaštva - dijelom
uvjetovano novom vatikanskom politikom prema liturgijama koje nisu na
latinskom jeziku. Radi se o izričitim odobrenjima liturgije na slavenskom jeziku,
tj. dopuštenjima pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu iz 1248. godine i
omišaljskim benediktincima iz 1252. S druge strane hrvatski se glagoljaši
uključuju u zapadnoevropski književni krug prevodeći najpoznatija djela
evropske književnosti na hrvatski jezik.

Od hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga očuvano je: trideset rukopisnih
brevijara i tri tiskana (do 1561. godine), sedamnaest rukopisnih misala i četiri
tiskana (do 1531.) i više rukopisnih zbornika. Najstariji je hrvatskoglagoljski
rukopisni brevijar Vrbnički prvi (13.-14. st.), koji se čuva u župnom uredu u
Vrbniku, a najstariji je misal Vatikanski četvrti s početka 14. stoljeća, koji se
čuva u Vatikanu, Biblioteca Apostolica Vaticana, signatura Borg. illir. 4.
Najveća se zbirka hrvatskoglagoljskih rukopisa čuva u Zagrebu u Arhivu
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.* Mežu njima su najpoznatiji:
Grškovićev odlomak apostola iz 12. st., Mihanovićev odlomak apostola, 12. st.,
Pazinski fragmenti, početak 14. st., Bribirski misal 15. st., Akademijin brevijar
iz 1384. (signatura III c 12), Pašmanski brevijar druga polovica 14. i 15. st.,
Dragućki brevijar iz 1407., Bribirski brevijar iz 1470., Vinodolski brevijar
(Kukuljevićev) 1485., Dabarski brevijar
iz 1486.

Manji se broj naših misala i brevijara
čuva u mjestu njihova nastanka, tj. u
župnim uredima, primjerice: u Vrbniku
četiri brevijara i dva misala, u Novom
Vinodolskom dva brevijara: prvi iz 1459.
godine i drugi iz 1495., te jedan misal iz
15. stoljeća.* U Drugom novljanskom
brevijaru očuvano je suvremeno svjedo-

čanstvo o Krbavskoj bitci, opširna — Grdoselski odlomak, 12. stoljeće

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

) Vidi Vj. Štefanić, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti, \. i II. dio, Zagreb 1969.

* O vinodolskim rukopisima vidi: A. Nazor, Glagoljski rukopisi s vinodolskog
područja, u Novaljskom zborniku, knjiga III., Novi Vinodolski 1995.

20