Iza prvih epigrafskih spomenika slijede najstariji liturgijski tekstovi koji su očuvani fragmentarno. Najstariji od njih su s kraja L1. ili s početka 12. stoljeća: Prva strana Kijevskih listića 11.-12. st. i Bečki listići 12. st. Ti fragmenti i ostrišci su do nas došli uglavnom kao dijelovi uveza mlađih rukopisa, tj. oni su poslužili kao omoti novijim knjigama. Stari su fragmenti dijelovi biblijskih, liturgijskih i legendarnoapokrifnih rukopisa: Budimpeštanski fragment 11.-12. st., Mihanovićev fragment apostola |2. st., Grškovićev fragment apostola 12. st., Bašćanski ostrišci 12.st., Splitski fragment misala početak 13. st., Londonski fragmenti brevijara početak 13. st. Kraj 14. i 15. stoljeće zlatno je doba hrvatskoga glagoljaštva - dijelom uvjetovano novom vatikanskom politikom prema liturgijama koje nisu na latinskom jeziku. Radi se o izričitim odobrenjima liturgije na slavenskom jeziku, tj. dopuštenjima pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu iz 1248. godine i omišaljskim benediktincima iz 1252. S druge strane hrvatski se glagoljaši uključuju u zapadnoevropski književni krug prevodeći najpoznatija djela evropske književnosti na hrvatski jezik. Od hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga očuvano je: trideset rukopisnih brevijara i tri tiskana (do 1561. godine), sedamnaest rukopisnih misala i četiri tiskana (do 1531.) i više rukopisnih zbornika. Najstariji je hrvatskoglagoljski rukopisni brevijar Vrbnički prvi (13.-14. st.), koji se čuva u župnom uredu u Vrbniku, a najstariji je misal Vatikanski četvrti s početka 14. stoljeća, koji se čuva u Vatikanu, Biblioteca Apostolica Vaticana, signatura Borg. illir. 4. Najveća se zbirka hrvatskoglagoljskih rukopisa čuva u Zagrebu u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.* Mežu njima su najpoznatiji: Grškovićev odlomak apostola iz 12. st., Mihanovićev odlomak apostola, 12. st., Pazinski fragmenti, početak 14. st., Bribirski misal 15. st., Akademijin brevijar iz 1384. (signatura III c 12), Pašmanski brevijar druga polovica 14. i 15. st., Dragućki brevijar iz 1407., Bribirski brevijar iz 1470., Vinodolski brevijar (Kukuljevićev) 1485., Dabarski brevijar iz 1486. Manji se broj naših misala i brevijara čuva u mjestu njihova nastanka, tj. u župnim uredima, primjerice: u Vrbniku četiri brevijara i dva misala, u Novom Vinodolskom dva brevijara: prvi iz 1459. godine i drugi iz 1495., te jedan misal iz 15. stoljeća.* U Drugom novljanskom brevijaru očuvano je suvremeno svjedo- čanstvo o Krbavskoj bitci, opširna — Grdoselski odlomak, 12. stoljeće ) Vidi Vj. Štefanić, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, \. i II. dio, Zagreb 1969. * O vinodolskim rukopisima vidi: A. Nazor, Glagoljski rukopisi s vinodolskog područja, u Novaljskom zborniku, knjiga III., Novi Vinodolski 1995. 20