Marinka Šimić: Kajkavizmi u Tkonskom zborniku
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 343-370

 

je uvid u srednjovjekovno stvaralaštvo od članaka filozofskog i strogo teološ-
kog karaktera, preko prikazanja i poezije, sve do apokrifa, žitija, priča i legen-
di. Dijelovi su 7konskog zbornika danas raspoređeni ovim redom: Uskrsnuće
Isusovo (1 — 21v), Pjesme (21v — 24v), Isusovo pismo Abagaru (24v), Molitva
pred pričest (25v — 26v), Apokrifna apokalipsa (27 — 40), O Luciferu (40 - 40v),
Apokrif o Adamovoj smrti (41 - 43v), Tumačenje evandelja (43 — 46), Epistola
o nedjelji (46 — 49v), O Abramu (49v — 54), Govor Sta anjel (54 — 57), Legen-
da o Sv. Mihovilu (57 — 61), Govor na dan Sv. Mihovila (61 — 64v), O vrijed-
nosti mise (66 — 66v), Legenda o knezu koji nije htio slušati mise (66 — 66v),
Cvet od krčposti (67 — 85), Čtenje Agapita (85 — 90), Matej i Andrija u zemlji
ljudoždera (90v — 94v), O ispovijedi (95 — 98), Blagoslovi i zaklinjanja (99 —
108v), Muka Isusova (109 — 161), O vrijednosti mise (162 — 165v), Legenda o
12 petaka (165v — 169) (Sambunjak 2001: 10).

Tekstovi očuvani u ovom zborniku, iako fragmentarni, svojom vrijednošću
često nadilaze njihove inačice u drugim zbornicima. “...u njem je, u Zborniku,
vidljiva težnja za očuvanjem najviših dosega neliturgijskoga stvaralaštva pret-
hodnih vremena, dolazila ta književna građa sa slavenskoga istoka ili sa zapa-
da, bila ona pisana uzvišenim crkvenoslavenskim ili pučkim i svakodnevnim
čakavskim jezikom, bila ona prevedena po prvi put ili ne, bilo u njoj ili ne češ-
kih, talijanskih, latinskih, kajkavskih, itd. jezičnih natruha. Riječ je o zborniku
koji je sastavljen uz visoku estetsku svijest i široku književnu kulturu..." (Sam-
bunjak 2001: 11).

Rukopis Tkonskog zbornika (dalje CTk) knjiški je kurziv koji pokazuje ni-
janse u pogledu stadija kursivnosti i kaligrafičnosti (Štefanić 1970: 29). Ivan
Milčetić smatra da je cijeli CTk pisala jedna ruka (Milčetić 1911: 290-300).
Isto mišljenje dijeli i Vjekoslav Štefanić, koji drži da se u cijelom tekstu mogu
razabrati tri različite partije, ali sve od iste ruke koja ih je pisala u različitim vre-
menskim razmacima (Štefanić 1970: 29). Suprotno njima, Franjo Fancev sma-
tra da iako se na prvi pogled čini da je to radnja jedne ruke, ipak taj se rukopis
može podijeliti u pet-šest skupina, što odgovara i vrstama papira na kojem je
rukopis napisan. Sve su se te skupine u jednom zborniku našle posve slučajno,
ti. prilikom uvezivanja manjih dijelova u novije vrijeme (Fancev 1939: 242—-
243). Prema najnovijim istraživanjima Slavomira Sambunjaka zbornik su pisa-
la dvojica autora iz istoga književnog kruga.

Pitanje mjesta nastanka ovog zbornika iznimno je komplicirano zbog njego-
ve jezične šarolikosti: pojedini su dijelovi pisani prilično neujednačeno, neki su
više narodni, čakavski, sa štokavskim i kajkavskim elementima, a neki su pi-
sani crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije. Crkvenoslavenskim jezi.
kom s obilježjima velike starine pisana su dva teksta: Djela apostola Andrije i

  

344