Marinka Šimić: Kajkavizmi u Tkonskom zborniku Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 343-370 je uvid u srednjovjekovno stvaralaštvo od članaka filozofskog i strogo teološ- kog karaktera, preko prikazanja i poezije, sve do apokrifa, žitija, priča i legen- di. Dijelovi su 7konskog zbornika danas raspoređeni ovim redom: Uskrsnuće Isusovo (1 — 21v), Pjesme (21v — 24v), Isusovo pismo Abagaru (24v), Molitva pred pričest (25v — 26v), Apokrifna apokalipsa (27 — 40), O Luciferu (40 - 40v), Apokrif o Adamovoj smrti (41 - 43v), Tumačenje evandelja (43 — 46), Epistola o nedjelji (46 — 49v), O Abramu (49v — 54), Govor Sta anjel (54 — 57), Legen- da o Sv. Mihovilu (57 — 61), Govor na dan Sv. Mihovila (61 — 64v), O vrijed- nosti mise (66 — 66v), Legenda o knezu koji nije htio slušati mise (66 — 66v), Cvet od krčposti (67 — 85), Čtenje Agapita (85 — 90), Matej i Andrija u zemlji ljudoždera (90v — 94v), O ispovijedi (95 — 98), Blagoslovi i zaklinjanja (99 — 108v), Muka Isusova (109 — 161), O vrijednosti mise (162 — 165v), Legenda o 12 petaka (165v — 169) (Sambunjak 2001: 10). Tekstovi očuvani u ovom zborniku, iako fragmentarni, svojom vrijednošću često nadilaze njihove inačice u drugim zbornicima. “...u njem je, u Zborniku, vidljiva težnja za očuvanjem najviših dosega neliturgijskoga stvaralaštva pret- hodnih vremena, dolazila ta književna građa sa slavenskoga istoka ili sa zapa- da, bila ona pisana uzvišenim crkvenoslavenskim ili pučkim i svakodnevnim čakavskim jezikom, bila ona prevedena po prvi put ili ne, bilo u njoj ili ne češ- kih, talijanskih, latinskih, kajkavskih, itd. jezičnih natruha. Riječ je o zborniku koji je sastavljen uz visoku estetsku svijest i široku književnu kulturu..." (Sam- bunjak 2001: 11). Rukopis Tkonskog zbornika (dalje CTk) knjiški je kurziv koji pokazuje ni- janse u pogledu stadija kursivnosti i kaligrafičnosti (Štefanić 1970: 29). Ivan Milčetić smatra da je cijeli CTk pisala jedna ruka (Milčetić 1911: 290-300). Isto mišljenje dijeli i Vjekoslav Štefanić, koji drži da se u cijelom tekstu mogu razabrati tri različite partije, ali sve od iste ruke koja ih je pisala u različitim vre- menskim razmacima (Štefanić 1970: 29). Suprotno njima, Franjo Fancev sma- tra da iako se na prvi pogled čini da je to radnja jedne ruke, ipak taj se rukopis može podijeliti u pet-šest skupina, što odgovara i vrstama papira na kojem je rukopis napisan. Sve su se te skupine u jednom zborniku našle posve slučajno, ti. prilikom uvezivanja manjih dijelova u novije vrijeme (Fancev 1939: 242—- 243). Prema najnovijim istraživanjima Slavomira Sambunjaka zbornik su pisa- la dvojica autora iz istoga književnog kruga. Pitanje mjesta nastanka ovog zbornika iznimno je komplicirano zbog njego- ve jezične šarolikosti: pojedini su dijelovi pisani prilično neujednačeno, neki su više narodni, čakavski, sa štokavskim i kajkavskim elementima, a neki su pi- sani crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije. Crkvenoslavenskim jezi. kom s obilježjima velike starine pisana su dva teksta: Djela apostola Andrije i 344