M. ŠIMIĆ, Samoborski fragment glagoljskoga brevijara SLOVO 44-46 (1994-'96) Sadržaj: FgSmb sadržava tekst psaltira (psalme 28-34 s antifonama), oodnosno dio brevijara. Na temelju sadržaja možemo zaključiti da se unutar dvolista nalazio još jedan dvolist koji se izgubio. Tekst psalma na f. 1d zavr- šava psalmom 30,10, a na f. 2a počinje psalmom 32,19. FgSmb je pripadao tzv. liturgijskom psaltiru, tj. onom koji osim psalama ima i razne antifone, him- ne, kapitule itd., za razliku od biblijskoga psaltira koji ima samo psalme. U liturgijskom psaltiru, koji obično dolazi u brevijaru, psalmi su podijeljeni na dane u tjednu prema podjeli sv. Benedikta, koji je predložio da se čitav psaltir recitira u sedam dana.? Tako se naši psalmi čitaju na Jutarnji ponedjeljka. Jezične karakteristike: pisar FgSmb na kraju riječi češće piše štapić nego apostrof, što je osobina većine hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa: vzve- selils 1a, gnćvs la, prsts 1b, blags 2b... U sredini riječi nailazimo vrlo često na redukciju poluglasa bez obzira na jaki ili slabi položaj: ićee 1d, upvahs 1d, Isti 2c, skrbi 2c..., u sredini riječi bilježi poluglas samo u slučajevima gdje se njime označava vokalnost glasova ]i r: rastreza 1b, država lc, kr'sts 2b, skrbi 2b. U prijedlozima i prefiksima piše znak za poluglas ako se nalazio u jakom polo- žaju i ispred vokala: v'zvahs 1a, k' mnć Ic, vs ustćhs 2a, v'zva 2b; a izostavlja ga ako se nalazio u slabom položaju: vznesu 1a, vzveselils 1a, vspoets lc... U FgSmb ne nalazimo primjere za vokalizaciju poluglasa ni u sredini riječi ni u prijedlozima i prefiksima, što ukazuje na starinu našega teksta, jer se voka- lizacija poluglasa prvi put u liturgijskim kodeksima javlja u 13. st., tj. u Ljubljanskom homilijaru. FgSmb dosljedno čuva & na njegovu prvobitnom mjestu, za ekavski refleks pronađeni su samo primjeri: rch' 1a, i smerenie 1d, primjeri s ć: vrćtiće 1b, prćpoćsa 1b, poklonćte se 1c, v dvorć c, pribežiće 1c, v ruce 1d, noze 1d. Refleks glasa e: uobičajeno je da je e >e: te la, me la, jedino u pr. prićt 1a nalazimo čakavsku varijantu, odnosno je >ja. Zanimljivo “je da u primjeru ezik'2c najstariji hrvatskoglagoljski Lobkovicov psaltir iz 1359. g. (dalje Lob) ima čakavski oblik: čziks.3 Slogotvorno 1i r su se očuvali bez izmjene, odnosno bez popratnih vokala, ponekad uz njih nalazimo znak za poluglas koji označava njihovu vokalnost: država lc, skr'bi 2b, kr'st& 2b. Staroslavenska suglasnička skupina žd potvrđena je samo u primjeru postiždju 1c, a na starinu ukazuje i slovo ju koje je označavalo palatalnost su- 2 M. Pantelić, Senjski Lobkovicov psaltir iz 1359. g., Senjski zbornik 18, Senj 1991, u1 3 Primjeri iz Lobkovicova (Lob) i Pariškoga psaltira (Par) uzeti su prema izdanju J. Vajsa, Psallerium palacoslovenicum croatico-glagoliticum, Pragae MCMXVI. Slarosla- venski psaltir hrvatsko-glagolski, Krk 1916. 65