L. TURKALI, Živor Adama i Eve u Žgombićevu i Fatevićevu zbomiku SLOVO 56-57 (2006-07) daju analizu bitnih tema i glavnih problema, a Gary A. ANDERSON i Michael E. STONE (1999) izdali su revidirani Synopsis pet verzija Života s originalnim jezikom svake verzije te pripadajućim engleskim prijevodima. Ostaju još mnogi tekstovno- kritički problemi što posebno vrijedi za grčku, latinsku i staroslavensku verziju.? Kao većim temama, djelo se bavi problemima bolesti i smrti, besmrtnosti i uskrsnuća, a od manjih, krivnjom, neprijateljstvom između čovjeka i đavla, te konačnom milošću i spasenjem. Evin govor o podrijetlu smrti i priča o Adamovoj smrti i pokopu čine diptih u kojem je fatalnoj sudbini ljudi suprotstavljena nada u milostivoga Boga, koji će ih opet uvesti u Raj. Glavna su kritička pitanja kojima se istraživači bave: pitanje izvomoga jezika, podrijetla i vremena nastanka djela. Nije sigurno da je postojala hebrejska ili aramejska verzija Života Adama i Eve. Općenito je prihvaćena hipoteza da sve poznate verzije potječu od grčkoga originala,* iako postoje neslaganja oko toga je li grčka verzija kakvu danas poznajemo originalni tekst, jer je redigirana i vjerojatno nije bliža originalu od ostalih verzija. Uz pokušaje da se djelo datira već u 1. stoljeće poslije Krista, smatra se da je tekst sastavljen kasnije, možda između 2. i 4. stoljeća.? Lako je moguće da su određene književne jedinice djela starije nego sam tekst u cjelini, kao što ne može doći u pitanje ni to da je njegov današnji oblik rezultat složenih redakcijskih procesa koji su upleli različite izvorne materijale u jedinstvenu priču.!' Neki istraživači pretpostavili su židovsko podrijetlo, smatrajući da su izraziti kršćanski elementi minimalni i nastali kasnijim oblikovanjem. Ipak, novije studije o stvaranju i prijenosu apokrifnih priča govore da ne treba isključiti mogućnost kršćanskih korijena. Uz poneku naznaku o tome da su Židovi poznavali dijelove priče, nema dokaza o njihovoj ulozi u prijenosu teksta, dok se zna da se u kršćanskim krugovima prepisivao, uređivao i proširivao uživajući pritom ogromnu popularnost.'' LATINSKI ŽIVOT ADAMA [ EVE (VITA ADAE ET EVAE) Latinska verzija Života Adama i Eve posebno je zanimljiva za istraživače i zasigurno najsloženija od sviju. Preko sto dosad otkrivenih latinskih spomenika govori o živom zanimanju koje je priča od 10. do 15. stoljeća uživala na Zapadu. Latinski rukopisi posebno su značajni za medieviste zbog njihova značenja u stvaranju kasnijih vemakulamih verzija Života Adama i Eve: staroirske Saltair Na Rann, starofrancuske Adamovo kajanje i Luvwinove srednjovisokonjemačke Eva imd Adam. U rukopisima kasnoga srednjega vijeka naslov De Vita Adae et Evae ne odnosi se uvijek na Živor * Synopsis 1999: * NAGEL 1974: passim, STONE 1992: 42. * DE JONGE, TROMP 1997: 77. * Najnoviji prilog rekonstrukcii izvormogatekstualnoga oblika Živora daje TROMP (2002: 29-41) ! O pitanju ideološkoga podrijetla v, DE JONGE, TROMP (1997: 67-75) i STONE (1992: 58-61) 580