RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 47, 2015. str. 61-68

 

od svoga početka u 13. stoljeću te da je glagoljica bila znak prepoznatljivosti u 15.
stoljeću kada je Provincija osnovana.? Ključan razlog mnogih naslova koji potvr-
duju trećoredsko glagoljaštvo proizlazi prvenstveno iz uporabe staroslavenskog
jezika u bogoslužju i uporabe glagoljskih bogoslužnih knjiga. Pravo i povlastica
trećoredaca da slave bogoslužje na staroslavenskom, koja je, prema Ivančiću, bila
ključna kroz čitavu povijest Provincije, više je puta bila ugrožavana. Konačnu
potvrdu — u smislu službenog pisanog priznanja nemamo ili je izgubljena - ali
postoji višestoljetna tradicija koja glagoljaštvo veže uz trećorece.

Tradicija glagoljaštva na istočnoj obali Jadrana i franjevci trećoreci

'Na hrvatskom-dalmatinskom prostoru glagoljaštvo se od 10. stoljeća ustalilo
kao dio slavenske, tj. hrvatske vlastitosti i identiteta. Odredbe crkvenih sabora u
Splitu u 10. stoljeću spominju slavenski kler i slavensko bogoslužje te su veliko
svjedočanstvo da se ćirilometodska tradicija nastavlja i na području koje je bilo
izvan domene jurisdikcije panonsko-moravske metropolije i djelovanja svetog
Metoda. Prvi nastavljači ćirilometodske renesanse bili su benediktinci glagoljaši,
no nakon njihova odlaska sa scene povijesti pojavljuje se Treći samostanski red
svetog Franje, red pokornika i franjevačkih ,,disidenata“, koji preuzimaju glago-
ljaštvo kao dio svoga identiteta.

Odustanovljenja Provincije 1473. godine započinje redovita uporaba glagoljice
u redovitom redovničkom životu i administraciji. Već 1492. fra Šimun Kliman-
tović u svome zborniku zapisuje prve hrvatske redovničke konstitucije“, dok se
razni samostanski zapisi počinju voditi tijekom 17. stoljeća. Među franjevačkim
zajednicama u Hrvatskoj trećoreci su jedini koji inventare samostana i popise ze-
mljišta pišu kurzivnom glagoljicom i hrvatskim jezikom. Time glagoljaštvo izlazi
iz sakralne sfere i postaje dio redovite redovničke administracije, kako lokalne,
tako i službene provincijske. Akti provincijskih kapitula i kongregacija zapisuju
se na glagoljici i hrvatskom jeziku, kao i pisma generalnog ministra i generalne
kurije, koja su se prevodila na hrvatski i zapisivala glagoljicom.

Opisujući povijest Provincije, fra Stjepan Ivančić naglašava da je glagolji
zaslužna za opstanak i razvoj Provincije tijekom francuske vladavine u 19. stolje-
ću.“ Trećoredska karizma jednostavnosti i bliskosti hrvatskom puku i u uvjetima
protivnima hrvatskom narodu i opstanku redovništva dobiva znak kontinuiteta.

'Uz redovitu uporabu glagoljice i njegovanje te očuvanje crkvenoslavenskog
jezika u bogoslužju, trećoreci postaju i učitelji glagoljaštva i prenosioci hrvatske

 

Isto: 114.
4 Isto: 132
5 — Isto: 153-157.

62