J. VUČKOVIĆ Srednjovjekovni itinerar po Svetoj zemlji SLOVO 67 (2017) ot erfu)s(o)l(i)ma i groba b(o)žić čifenie) < k(a)p(i)i(ul&) (CVinod, £. 15r) i nalazi se na listovima ff. 15r*-17r* pergamentnoga glagoljskoga rukopisa koji je pohranjen u Arhivu HAZU sa signaturom /I/ a 15 (usp. ŠTEFANIĆ 1970: 5-10). Taj je rukopis među filolozima i povjesničarima hrvatskoga glagoljaš- tva poznat i pod tradicionalnim imenom Vinodolski zbornik, Ime toga zbor- nika povezano je s prostorom njegove uporabe u drugoj polovici 15. stoljeća, o čemu svjedoče vinodolskih onimi u tadašnjim potpisanim sekundarnim bi- lješkama (ŠTEFANIĆ 1970: 9-10). Međutim, već se u 17. stoljeću Vinodol- ski zbornik više nije upotrebljavao u Vinodolu, nego na otoku Krku, o čemu svjedoči niz potvrda vrbničkih i dobrinjskih onima u sekundarnim bilješkama iz toga vremena (ŠTEFANIĆ 1970: 10; usp. MILČETIĆ 1911: 214). Budući da su kodeksi prenosivi predmeti, razumljivo je da se mjesto naj- ranije posvjedočene uporabe Vinodolskoga zbornika ne mora nužno poduda- rati s mjestom na kojemu je taj zbornik nastao. Kolofoni srednjovjekovnih rukopisa u pravilu donose znatno pouzdanije podatke o mjestu i vremenu nji- hove proizvodnje nego bilješke na marginama, ali u Vinodolskome zborniku kolofona nema. Međutim, u slučaju Vinodolskoga zbornika ni potvrda kolo- fona ne bi nužno otklonila sve nedoumice oko mjesta njegova nastanka jer taj rukopis zapravo i nije jedinstvena »kodikološka jedinica« (codicological unit) (GUMBERT 2005).? Naime, Vinodolski zbornik je konvolut koji je nastao fi- zičkim spajanjem sastavnica iz barem triju zasebnih kodeksa na kojima je ra- dilo najmanje petero pisara (STROHAL 1916: 5; ŠTEFANIĆ 1970: 5, 10; usp. HERCIGONJA 1983: 344).' Budući da je riječ o konvolutu, nameće se pitanje jesu li sve sastavnice Vinodolskoga zbornika nastale na jednome mjestu. Kada se Vjekoslav Štefanić suočio s pitanjem o podrijetlu pojedinih sastavnica sa- dašnjega kodeksa, napomenuo je da se u svim njegovim dijelovima ipak može 2 U hrvatskoj filologiji pojam »kodikološka jedinica« upotrebljava i Mateo Žagar (ŽAGAR 2007: 208), ali ne u istome značenju kao J. Peter Gumbert, čijim se terminom ovdje i u nas- tavku članka služim. Naime, Gumbert pojmom »kodikološka jedinica« (codicological unit) označava skup od jednoga ili više zajedno ukoričenih araka koji su ujedno bili i proizvedeni zajedno s namjerom da ih se učini dijelovima istoga kodeksa (GUMBERT 2005: 23, 25, 40) S druge strane, Žagaru je »kodikološka jedinica« opći naziv za tri razine na koje se može raščlaniti »trodimenzionaln(i|« ustroj kodeksa: »list«, »arak«, a »iz aspekta pisanja [...] i rastvoreni dvolist« (ZAGAR 2007: 208). Štefanićev zaključak da je Vinodolski zbornik nastao spajanjem više kodikoloških jedinica temelji se (A) na činjenici da se u različitim dijelovima toga kodeksa ponavljaju isti tekstovi, (B) na mjestimičnim ostatcima starije folijacije koja se ne podudara sa sadašnjom te (C) na gotovo nepostojećim marginama na listovima iz nekih dijelova zbomika, što je vjerojano posljedica obrezivanja zaglavlja i (nešto rjeđe) podnožja tih listova s namjerom da se njihova visina prilagodi visini onih koje su izvorno pripadale kodeksu manjega formata (ŠTEFANIĆ 1970: 5, 10). 46