IMENICE MUŠKOGA RODA ()A-DEKLINACIJE U HRVATSKOM CRKVENOSLAVENSKOM | STAROHRVATSKOM JEZ roda (Tafra 2005: 86)- odnose se na oba spola: Qnošica, liibodsica, bližika itd.5 Dokje, dakle, u prvih rod uvijek muški, u drugih je promjenjiv. Među imenicama ja-deklinacije obaju rodova ima i onih koje u nominativu jednine osim na -& (fonološki ja) mogu završavati i na -i, npr. mlni/ml'nii - mlnie . U praksi se stoga u nedostatku oblika za N jd. uspostavlja oblik koji se može rekonstruirati na temelju staroslavenskih primjera. Tako je primjerice u prvom svesku Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije riječ koja znači \rač, liječnik' obrađena pod natuknicom: bali, -je m. iako nema nijedne potvrde za N jd. koja bi upućivala na takvo rješenje: sve su odreda u ostalim padežima (2000: 110). Nedoumice oko imenica na -ine prestaju, međutim, ni onda kada nam je N jd. poznat: sudi. Budući da se grafički zapis ii dade interpretirati ne samo kao fonološki slijed iji nego i ij, jasno je da se u osnova koje u ostalim padežima iskazuju promjenjivu paradigmatsku pripadnost: čas jo-deklinaciji, čas ja-deklinaciji (v. 4. odjeljak) nominativ jednine ne može sa sigurnošću pripisati nijednomu od tih dvaju deklinacijskih tipova. U odostražnom popisu imenica iz građe za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redak- cijef naći ćemo jedno formalno obilježje koje već na prvi pogled odaje pripadnost dotičnih imenica jo-deklinaciji i muškome rodu: završetak -či i -čić. U njemu se prepoznaje stari turkijski sufiks? koji je u suvremenom hrvatskom jeziku i danas produktivan, a ostvaruje se - glasovno najčešće ponešto promijenjen - u riječima: ćurčija, buregdžija, samardžija, kamiondžija, galamažija i sličnima. | tu i tamo imenice označuju muškarca s određenim zanimanjem ili osobinom. Slijede primjeri (1)-(5) imenica muškoga roda ja-deklinacije s potvrđenim ili bar mogućim nominativom jednine na -i. Njima valja pribrojiti imenice kojih su oblici potvrđeni u 4. odjeljku, a normiraju se dvojako - kao imenice jo-deklinacije: sudii, -ie m.. ali i kao imenice meke inačice o-deklinacije, dakle jo-deklinacije: sudii, -i& m. (kao netii -i€ m). (1) | Gjd.: glass guslniks i musikiei pisčiei truba ne imat slišana biti BrvO 278b (2) N mn.: ruku prostreše na srebro &k(o) skudni i h'lebčie PsFr 101a (3) Njd.: edine hl&bar' a drugi čeveneči BrvO 178b (4) Njd.: pogibe toliko bogatestvo i vsek krimčii BrvO 278a (5) | N mn: vlažahu balie i vlsvi BrvO 443a | na kraju, sve ostale imenice - kojih nije malen broj? - imaju nastavak -a: (Qbodsica, p&nica, pr&daica, dnošica, razboica, uboica, ubiica, mužeubiica, človekoubiica, pletoubiica, star&(i)šina, starina, bližika, užika, vladika, velmoža, sluga, sirota, ¬a, iinoša, voevoda, mesi€, papa, evanjelista, patrićrha, varnova/barnaba, anha, tobić, ananie, isai&, ka&pa/kaifa, ilić i brojne druge. Neki su sufiksi razmjer- no česti, a ima i posuđenica, među kojima su najzastupljenija osobna imena. Upućujem i na otklone od suvremenoga hrvatskoga. Tako se u hrvatskom crkvenoslaven- 'skom umjesto očekivane riječi ja-deklinacije prčdteča m. pojavljuje riječ pr&dteče m., ito mnogo puta, dok je s druge strane naš vođa u promatranoj građi bogato potvrđen kao imenica jo-pro- mjene - vožd: (6) Njd.: predteče g(ospode)ne pride BrN, 434a (7) . Nmn: slinove iže behu iz tvrdi b&hu ime voždi BrvO 206c Pogledajmo sada po kojim se to sintaktičkim - a katkada ii morfološkim - crtama imenice muš- koga roda (jla-deklinacije ne uklapaju među ostale imenice te deklinacije. Njihova je semantička posebnost već istaknuta. Težište je na slici koju pružaju tekstovi pisani hrvatskocrkvenoslaven- 5 — Neki"takveimenice nazivajui dvorodovnima (.., pa se čak govorio dva leksema, rus. sirota, (m)i sirota, (ž)(.)" (lafra 2005: 86) 4 — Izradila gaje Vjera Lopina. 7 Takvogledanjeu literaturi prevladava, očemu više u Ceitlin(1977: 124-125) Imenicamatetvorbe u hrvatsko- glagoljskim tekstovima posvećen je rad Sandre Sudec(2009), izkojega je preuzet i dio primjera. # — U starocrkvenoslavenskom jezikuta imenica pripada isključivo ja-promjeni (Slovnik, \V: 397). 9 . Već u najstarijim hrvatskoglagoljskim fragmentima zabilježene su sljedeće: varssava, toma, setena, ićina, iida, vladika, luka, anna, kaćpa, agripa, kuzma, ananić, jeorić, ozić, manasić, osić, matić (Minaljević 2004: 625-626). 239