IMENICE MUŠKOGA RODA ()A-DEKLINACIJE U HRVATSKOM CRKVENOSLAVENSKOM | STAROHRVATSKOM JEZ

roda (Tafra 2005: 86)- odnose se na oba spola: Qnošica, liibodsica, bližika itd.5 Dokje, dakle, u prvih
rod uvijek muški, u drugih je promjenjiv.

Među imenicama ja-deklinacije obaju rodova ima i onih koje u nominativu jednine osim na
-& (fonološki ja) mogu završavati i na -i, npr. mlni/ml'nii - mlnie . U praksi se stoga u nedostatku
oblika za N jd. uspostavlja oblik koji se može rekonstruirati na temelju staroslavenskih primjera.
Tako je primjerice u prvom svesku Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije riječ koja
znači \rač, liječnik' obrađena pod natuknicom: bali, -je m. iako nema nijedne potvrde za N jd.
koja bi upućivala na takvo rješenje: sve su odreda u ostalim padežima (2000: 110). Nedoumice
oko imenica na -ine prestaju, međutim, ni onda kada nam je N jd. poznat: sudi. Budući da se
grafički zapis ii dade interpretirati ne samo kao fonološki slijed iji nego i ij, jasno je da se u osnova
koje u ostalim padežima iskazuju promjenjivu paradigmatsku pripadnost: čas jo-deklinaciji, čas
ja-deklinaciji (v. 4. odjeljak) nominativ jednine ne može sa sigurnošću pripisati nijednomu od tih
dvaju deklinacijskih tipova.

U odostražnom popisu imenica iz građe za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redak-
cijef naći ćemo jedno formalno obilježje koje već na prvi pogled odaje pripadnost dotičnih
imenica jo-deklinaciji i muškome rodu: završetak -či i -čić. U njemu se prepoznaje stari turkijski
sufiks? koji je u suvremenom hrvatskom jeziku i danas produktivan, a ostvaruje se - glasovno
najčešće ponešto promijenjen - u riječima: ćurčija, buregdžija, samardžija, kamiondžija, galamažija
i sličnima. | tu i tamo imenice označuju muškarca s određenim zanimanjem ili osobinom.

Slijede primjeri (1)-(5) imenica muškoga roda ja-deklinacije s potvrđenim ili bar mogućim
nominativom jednine na -i. Njima valja pribrojiti imenice kojih su oblici potvrđeni u 4. odjeljku, a
normiraju se dvojako - kao imenice jo-deklinacije: sudii, -ie m.. ali i kao imenice meke inačice
o-deklinacije, dakle jo-deklinacije: sudii, -i& m. (kao netii -i€ m).

(1) | Gjd.: glass guslniks i musikiei pisčiei truba ne imat slišana biti BrvO 278b
(2) N mn.: ruku prostreše na srebro &k(o) skudni i h'lebčie PsFr 101a

(3)  Njd.: edine hl&bar' a drugi čeveneči BrvO 178b

(4) Njd.: pogibe toliko bogatestvo i vsek krimčii BrvO 278a

(5) | N mn: vlažahu balie i vlsvi BrvO 443a

| na kraju, sve ostale imenice - kojih nije malen broj? - imaju nastavak -a: (Qbodsica, p&nica,
pr&daica, dnošica, razboica, uboica, ubiica, mužeubiica, človekoubiica, pletoubiica, star&(i)šina, starina,
bližika, užika, vladika, velmoža, sluga, sirota, &nota, iinoša, voevoda, mesi€, papa, evanjelista, patrićrha,
varnova/barnaba, anha, tobić, ananie, isai&, ka&pa/kaifa, ilić i brojne druge. Neki su sufiksi razmjer-
no česti, a ima i posuđenica, među kojima su najzastupljenija osobna imena.

Upućujem i na otklone od suvremenoga hrvatskoga. Tako se u hrvatskom crkvenoslaven-
'skom umjesto očekivane riječi ja-deklinacije prčdteča m. pojavljuje riječ pr&dteče m., ito mnogo
puta, dok je s druge strane naš vođa u promatranoj građi bogato potvrđen kao imenica jo-pro-
mjene - vožd:

(6)  Njd.: predteče g(ospode)ne pride BrN, 434a
(7) . Nmn: slinove iže behu iz tvrdi b&hu ime voždi BrvO 206c

Pogledajmo sada po kojim se to sintaktičkim - a katkada ii morfološkim - crtama imenice muš-
koga roda (jla-deklinacije ne uklapaju među ostale imenice te deklinacije. Njihova je semantička
posebnost već istaknuta. Težište je na slici koju pružaju tekstovi pisani hrvatskocrkvenoslaven-

5 — Neki"takveimenice nazivajui dvorodovnima (.., pa se čak govorio dva leksema, rus. sirota, (m)i sirota, (ž)(.)"
(lafra 2005: 86)

4 — Izradila gaje Vjera Lopina.

7 Takvogledanjeu literaturi prevladava, očemu više u Ceitlin(1977: 124-125) Imenicamatetvorbe u hrvatsko-
glagoljskim tekstovima posvećen je rad Sandre Sudec(2009), izkojega je preuzet i dio primjera.

# — U starocrkvenoslavenskom jezikuta imenica pripada isključivo ja-promjeni (Slovnik, \V: 397).

9 . Već u najstarijim hrvatskoglagoljskim fragmentima zabilježene su sljedeće: varssava, toma, setena, ićina, iida,
vladika, luka, anna, kaćpa, agripa, kuzma, ananić, jeorić, ozić, manasić, osić, matić (Minaljević 2004: 625-626).

239