FONEMI [, n, j I NJIHOVA GRAFIJA
U HRVATSKOGLAGOLJSKIM RUKOPISIMA'

Jasna VINCE, Zagreb

Materijal na kome se osniva ovo izlaganje plod je 20-godišnjeg truda radnika
Staroslavenskog instituta »Svetozar Ritig« u Zagrebu, a ekscerpirana građa obuhvaća
više kvadratnih metara polica ispunjenih gusto složenim karticama, transliteracijama
hrvatskoglagoljskih spomenika. Ovako obiman korpus čija je osnovna svrha da
posluži kao građa za izradu Rječnika crkvenoslavenskog jezika hrvatske redakcije
upravo se nudi istraživačima svojom bogatom i raznovrsnom problematikom iz
koje svatko crpe prema vlastitim interesima i mogućnostima. Moj je zadatak opisati
grafiju fonema 1, g i j u različitim okolinama.

Poznato je da je glagoljica pismo koje vrlo dobro odražava slavenske foneme.
'Nesavršenost se ipak očituje u nerazlikovanju fonema 1 :|, n : u nekim položajima.
'Tako u hrvatskoglagoljskim rukopisima 14-16. st. nalazimo akuzativne oblike silu:
volii? u kojima se lijepo razlikuju | : 1, dok se pred vokalom a ova opreka neutrali-
zira, usp. nominativ sila : vola. Ne zanima nas ovdje pojava da neki rukopisi nisu
dosljedni u označavanju fonema l, pa pišu ponekad voli, a ponekad volu (COxf,
BrVats).*

Pogledajmo kako stvar stoji u ostalim okolinama. Poslužit ćemo se paradig«
mom imenica muškog roda-o-deklinacije u nekoliko padeža (n. 'nominativ singu-
lara“, D. 'dativ plurala“ itd.). Primjeri su iz BrVO:

*Kratice glagoljskih izvora v. str. 80.

1 Znakovi |i n uzeti su prema članku D. Brozovića, O fonološkom sustavu hrvatsko-
srpskog jezika, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar 1968, 2039

% U uobičajenoj transkripciji volju, ali budući da se ovdje govori upravo o grafemima:
i njihovu odnosu prema fonemima, glagoljsko će se III transliterirati kao ii. Za znak ii usp,
N. Trubetzkoy, Altkirchenslavische Grammatik, Wien 1954.

15