OCJENE 1 PRIKAZI SLOVO 66 (2016) — 1612.)& i »IV. svezak. Matična knjiga umrlih (1686. — 1825.)« Faksimil je donesen tako da se na svakoj stranici knjige nalaze po dvije stranice iz izvornika, s tim da ne slijede svoj list iz izvornika. Paginirane su k tomu različitim pravopisnim znakovima, pa tako u prve matice (39 str.) dolaze bjeline uz stranice, u druge (3 str.) kose crte s bjelinama / /, u treće (3 str.) znaci nejednakosti s bjelinama < >, a u četvrte (139 str.) uglate za- grade s bjelinama ( ). Nažalost, ta je paginacija posve neupotrebljiva jer je transliterirani tekst donesen u pravilnom slijedu stranica iz izvornika. Dakle, za provjeru transliteriranoga zapisa svaki se put moraju ispočetka brojiti stranice određenoga faksimila. Tekst je izvornika razriješen transliteracijom izuzev slova j (derv), & (jat), ć (šta) i 1i (jus), koji su transkribirani tako da čitateljima olakšavaju, a jeziko- slovcima ne otežavaju razumijevanje. Isto tako, donesen je bez interpunkci- je i držanja pravila »red za red« s razriješenim kraticama u oblim zagradama i velikim slovima na početku rečenica i kod osobnih imena, naziva crkava i mjesta. Preminuli pašmanski župljani i svi »furešti« koje bi u njih zatekla smrt pokapani su u crkvi i kod crkve Svete Marije u Pašmanu (na Rtu pašman- skom) te u samostanskoj crkvi sv. Dujma, »u fratrov«, koja se nalazi u Kraju. Pašmanski su župnici i kapelani bilježili dosljedno glagoljicom do 1820. zapise o njihovoj smrti. O pašmanskim je dušobrižnicima, koji su bilježili te zapise ili živjeli u vrijeme njihova nastanka, Pavao Kero je donio kraću ili dužu biografsku crticu. Osobno su mi zanimljivi matični zapisi iz 17. st., kada je kužna epide- mija kosila Pašman u više navrata, a upravo je u studiji Grozdane Franov- Živković raščlanjena ta tema. Najsnažniji nalet kužne epidemije u Pašmanu zbio se 1631., kada je bolest odnijela čak 56 života. Za najžešćih su kužnih dana tijekom travnja i svibnja mnogi pokopani blizu svojih kuća zbog boja- zni da bi doticaj mnoštva na grobljima i u crkvama mogao potaknuti epide- miju još većih razmjera. Zaključno se može reći da su pašmanske matice umrlih prvorazredno ranonovovjekovno vrelo za demografska i društvena istraživanja pašman- skoga stanovništva između prvoga desetljeća 16. i prve četvrtine 19. stoljeća te filološko vrelo poglavito za antroponimijska istraživanja. IVAN BOTICA 248