OCJENE 1 PRIKAZI SLOVO 66 (2016)

— 1612.)& i »IV. svezak. Matična knjiga umrlih (1686. — 1825.)«

Faksimil je donesen tako da se na svakoj stranici knjige nalaze po dvije
stranice iz izvornika, s tim da ne slijede svoj list iz izvornika. Paginirane su
k tomu različitim pravopisnim znakovima, pa tako u prve matice (39 str.)
dolaze bjeline uz stranice, u druge (3 str.) kose crte s bjelinama / /, u treće
(3 str.) znaci nejednakosti s bjelinama < >, a u četvrte (139 str.) uglate za-
grade s bjelinama ( ). Nažalost, ta je paginacija posve neupotrebljiva jer je
transliterirani tekst donesen u pravilnom slijedu stranica iz izvornika. Dakle,
za provjeru transliteriranoga zapisa svaki se put moraju ispočetka brojiti
stranice određenoga faksimila.

Tekst je izvornika razriješen transliteracijom izuzev slova j (derv), & (jat),
ć (šta) i 1i (jus), koji su transkribirani tako da čitateljima olakšavaju, a jeziko-
slovcima ne otežavaju razumijevanje. Isto tako, donesen je bez interpunkci-
je i držanja pravila »red za red« s razriješenim kraticama u oblim zagradama
i velikim slovima na početku rečenica i kod osobnih imena, naziva crkava
i mjesta.

Preminuli pašmanski župljani i svi »furešti« koje bi u njih zatekla smrt
pokapani su u crkvi i kod crkve Svete Marije u Pašmanu (na Rtu pašman-
skom) te u samostanskoj crkvi sv. Dujma, »u fratrov«, koja se nalazi u
Kraju. Pašmanski su župnici i kapelani bilježili dosljedno glagoljicom do
1820. zapise o njihovoj smrti. O pašmanskim je dušobrižnicima, koji su
bilježili te zapise ili živjeli u vrijeme njihova nastanka, Pavao Kero je donio
kraću ili dužu biografsku crticu.

Osobno su mi zanimljivi matični zapisi iz 17. st., kada je kužna epide-
mija kosila Pašman u više navrata, a upravo je u studiji Grozdane Franov-
Živković raščlanjena ta tema. Najsnažniji nalet kužne epidemije u Pašmanu
zbio se 1631., kada je bolest odnijela čak 56 života. Za najžešćih su kužnih
dana tijekom travnja i svibnja mnogi pokopani blizu svojih kuća zbog boja-
zni da bi doticaj mnoštva na grobljima i u crkvama mogao potaknuti epide-
miju još većih razmjera.

Zaključno se može reći da su pašmanske matice umrlih prvorazredno
ranonovovjekovno vrelo za demografska i društvena istraživanja pašman-
skoga stanovništva između prvoga desetljeća 16. i prve četvrtine 19. stoljeća
te filološko vrelo poglavito za antroponimijska istraživanja.

IVAN BOTICA

248