NAŠ BODULSKI IDENTITET doseljeniku s Grobničkoga polja, zemlju crkve sv. Andrije na uživanje. Sama isprava spletom različitih okolnosti nije bila poznata Ivanu Kukuljeviću Sakcinskomu (1816 — 1889) koji je polovinom 19. stoljeća radno prošao duba- šljanskim krajem, ali ni Đuri Šurminu (1867 - 1937) koji ju, jer je bila u privat- nom vlasništvu, osobno nije imao u rukama, pa je u hrvatski diplomatar Acta Croatica mogao uvrstiti samo nekoliko redaka prema Milčetiću. Naime, ispravu je još 1884. godine prvi dijelom pročitao i protumačio zaslužni hrvatski slavist prof. Ivan Milčetić-Matina (1853 — 1921). Isprava je vrlo oštećena i nije sačuvana u svome originalu, već u kasnijem prijepisu. Do nas je došao preklopljeni i prilično pokidani list papira ispisan glagoljič- nim kurzivom. Milčetić pretpostavlja da je s početka 16. stoljeća kada je među baštinicima započela stoljetna parnica za pripadajuću crkvu i njezinu zemlju. Darovnica je restaurirana, primjereno zaštićena i pohranjena u Krku List je od propasti spasio pop Mihovil Mužinić Mužina (1850 — 1933), dubašljanski plovan od 1895. do 1908. godine, koji je 26. travnja 1903. u osob- nom Dnevniku zapisao sljedeće: ...Prošle subote dođu k meni Pere Žgombić i Mate Petičić, da raspravljamo o kapeli sv. Andrije... Stari donio neki smotak, da su to spisi sv. Andrije, ali uzeo neke druge... Donio mi jih pak u nedjelju 26. 04., a ja u večer brže spise prolistah... ko van sebe od veselja, kad opazih spis glagoljski od 1454... darovnicu kneza Ivana... Dakako već izgrče- no, stareno... ipak dat će se čitati. Još ne znam je li izvor je li prepis... opet... neki spisi s jedne strane omotani slabim papirom, tobože koricami, a to rukopis glagoljski... Taj je ,smotak“ potom pohranio u župni ured u Bogovićima, a potom je dospio u Biskupijski arhiv u Krk gdje se nalazi i danas, restauriran i primjere- no zaštićen. Postoji i talijanski prijevod iste darovnice Copia tratta da altra simile esibita, e che dimostra essere stata li 16 Gennaro 1719, tradotta dall“illirico in italiano. Upravo je on pri čitanju glagoljične isprave poslužio Milčetiću i Mužiniću Mužini. Milčetić je upozorio da prevoditelj dotičnu ispravu nije preveo ad ver- bum kako je naveo, već je pružio nešto slobodniji prijevod. S obzirom na to da je najstarija dubašljanska glagoljična listina slabo poznata široj javnosti, naj- prije je donosimo prema recentnom izdanju mons. Nikole Radića iz brošure Kapela svetog Andrije u Dubašnici (2011).