kataloška je zbirka od 1342 natpisa (uglavnom) na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku, grafički vizualiziranih ispisima slovnih oblika po uzoru na njihove originale latinicom, glagolji- com i ćirilicom. Uz Kukuljevićeva Acta Croatica (1863.), Šurminove Hrvatske spomenike (1898.) i Jelićeve Fontes(1906.), te»neobjavljenerukopisne zbirke glagoljske epigrafske građe I. Kukuljevića,? M. Sabljara, J. Volčića, Vj. Spinčića i drugih« Kukuljevićevi su Nadpisi“ — kako to ističe Branko Fučić u Uvodu svojih kapitalnih Glagoljskih nat- pisa — ne samo »prethodili« već i »poslužili i pri sastavljanju ove knjige«.? Među natpisima lokaliteta » Toplice Varašdin- ANica ViašIćĆ-ANIĆ ske«, Kukuljevićev glagoljski epitaf predstavljen je sljedećim opisom: »932. Kod kapele Su. Duha uz južni zid, od zgora na železnom krstu: Brhinohdea SW EONAMI AODVĐ (Zahvalni sin svome otcu.) Dole na mramornoj ploči u slici knjige: Ovdie leži Antun Kukuljević Sakcinski Kr. savjetnik, učionah vrhovni ravnatelj i vis. banske stolice prisjednik. Živio je Za svoj dom i za obitelj. 'Umro 28. kolovoza 1851. U 76. god. starosti svoje.«“ što ih je njemu slao za veliko njegovo djelo rimskih inskripcija« (Smičiklas 1892, 187) Corpus inscriptio- sum Latinarum (1861.). 3 Kod Fučića (1982.) navedena pod: »Arhivska doku- imentacija: Kukuljević, Nadpisi istranski, Arhiv JAZU XV-23/D Vi«. 4 Kod Fučića (1982.) navode se pod: »Literatura: Kukuljević, Nadpisi« (s brojem stranice i rednim bro- jem natpisa). 5 _ Fučić 1982 1. Kukuljević Sakcinski 1891, 275-276. a 562 Luka Jelić u svojim Fontes historici Liturgiae Glagolito-Romanae (1906.) uvrštava Varaždinske Toplice u Repertorium locale monumentorum glagoliticorum u okviru završnog Indexa (Index Analiticus ad Fontes Liturgiae Glagolito-Romanae a XIII ad XIX saeculum, XLVII), upućujući na njihovu pripadnost Zagrebačkoj dijecezi (17. Dioecesis Zagrabiensis). U Glagoljskim natpisima Branka Fučića neće- mo ga naći jer »Glagoljska epigrafika skupljena u ovoj knjizi obasiže vremenski raspon od XI. do zaključno XVIII. stoljeća (do godine 1800.), . to jest vrijeme od najstarijih utvrđenih spome- nika do onih posljednjih, koji su nastali kao plod žive i kontinuirane glagoljaške tradicije. Prema tom kriteriju u karalog nije ušlo nekoliko glagoljskih natpisa iz XIX. i XX. stoljeća. Kako su oni plod romantike nacionalnog buđenja ili odraz crkveno-političkih borbi za očuvanje staroslavenskoga liturgijskog jezika, njihova je inspiracija retrospektivna; stoga oni ilustriraju drugi i različiri kulrurnopovijesni fenomen od onoga kojim se bavi ova knjiga«.? 'Naš susret s Kickuljevićevim glagoljskim epita- fem prilikom posjera grobu Antuna Kukuljevića 26. travnja 2002. godine ostvaren je, zahvalju- jući posredovanju kolege iz Staroslavenskoga insticuta Milana Mihaljevića, kao rezulrat istraživačke suradnje s tadašnjim porpredsjed- nikom Matice hrvatske u Zagrebu Stjepanom Damjanovićem. U okviru Programa obilježava- nja 160. obljenice Matice hrvatske inicirala ju je Božena Filipan, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Varaždinskim Toplicama — svestra- no angažirana u poticanju i promicanju multi- perspektivnih istraživanja života i djela ne samo Ivana Kukuljevića pl. Sakcinskog već i njegova oca Antuna (napose organiziranjem godišnje kulrurne manifestacije Kikuljevićevi dani u 7 Fučić 1982, I.