A. VLAŠIĆ-ANIĆ, Varaždinski list hrvatskoglagoljskoga misala SLOVO 61 (2011) dokumentima varaždinskoga kapucinskoga samostana, mogućnost rekon- strukcije toga fonda, premda najvjerojatnije nepotpune, još uvijek postoji. To su: 1. popis inventara od 1096 naslova zagrebačke kapucinske knjižnice 1788. g., najvjerojatnije nepotpun, jer ga je kustos o. Toma iz Škurinja sa- stavio u velikoj žurbi; 2. popis knjiga koje je zagrebački biskup preuzeo za Metropolitansku knjižnicu; 3. popis 411 svezaka namijenjenih Varaždinu; 4. popis knjiga namijenjenih knjižnici kapucinskoga samostana u Rijeci (ŠAGI 1996). Prema Laszowskom, »17. juna 1789. uslijedila je nova odredba nam- jes. Vijeća, kojom je odredjeno, da se knjižnica dokinutoga zagrebačkoga kapucinskoga samostana ima predati peštanskom sveučilištu (izim misala, brevijara, rituala i liturgijskih knjiga). Zato to 28. VII. 1789. saopćuje Apoka provincijalu u Varaždin i na Rijeku. Pošto je ali prevoz ovih knjiga bio dosta skup, to je 10. IX. 1789. odredilo namj. vijeće, da knjige ostanu gdje su.« (LASZOWSKI 1994: 171). Na prvom praznom listu knjige dominira rukopisni zapis crnom tintom, grafička kompozicija krasopisna oblikovanja koncentrično-kružnim (prvo širim, pa sve tanjim) potezima perom — napose inicijala — svake od sedam ispisanih riječi: Libri/ R(evere)nd(i)/s(i)mi D(omi)ni D(omi)ni Benedicti Michaćli[ Patratich. (Sl. 4). Mogli bismo pretpostaviti da je riječ o majrani- “jem, vlastoručnom zapisu prvobitnoga vlasnika knjige koji je, možda, ujed- no i njezin donator kapucinskoj knjižnici. Kao što je poznato, promičući izvomost franjevaštva duhom »najvećega siromaštva i nenavezanosti na bilo koja dobra ili mjesta na ovom svijetu« (ŠAGI-BUNIĆ 1976: 373), već prve Konstitucije iz 1535. g., »magna charta kapucinskoga zakonodavstva« (TENŠEK 2001: 106) - najstrože su zabranjivale uporabu novca u apsolut- no svakom segmentu redovničkoga života. Kako je zabrana uključivala i kupovanje knjiga za knjižnicu, te njihovo posjedovanje u osobnu vlasništvu, kapucinske knjižnice mogle su se razvijati isključivo donacijama.'? Donatori varaždinske knjižnice, primjerice, najčešće su iz krugova visokoga hrvat- skoga plemstva, ali i isusovaca, pavlina iz Lepoglave te samih kapucina."? “ Istodobno, strogom obvezom da svaki samostan, već pri utemeljenju, upravo za knjižnicu osigura sobu srednje veličine, Konstitucije ističu nužnost kvalitetne teološke naobrazbe, na kojoj se temelji pučko propovijedanje - jedna od (uz karitativnu djelatnost) najvažnijih zadaća kapucina kao »pučkih fratara« (ŠAGI 1996). * Prema M. Kemivešu, precizan popis donatora za kupnju zemljišta i gradnju varaždinskoga kapucinskoga samostana, od kojih su neki ujedno i donatori knjižnice (ŠAGI 1996), 127