E. HERCIGONJA, ... Uvjeti nastanka i razvoja hrvatskoga glag. tiska SLOVO 34 (1984) tradicije, izgrađene na pravima hrvatskoga glagoljaštva u oblasti »svetihs služab» na- šega čzika otačaskoga« koja su »od crkve katoličaske ... potvr'ena«. U svakom slučaju, činjenica da je europska medijska revolucija, otpočeta 42-rednom Biblijom majstora iz Mainza, odjeknula u nas — prvotiskom Misal od 22. veljače 1483. — tako rano, ranije nego u mnogim većim i razvijenijim europskim sredinama, indikativna je i za prosudbu materijalnih i intelektualnih potencijala hrvatskoga glagoljaštva potkraj srednjovjekovlja. Naša je filologija (shvaćena u naj- širem smislu) zapostavljala desetljećima tu činjenicu, previdajući, tesko objašnjivom inertnošću, prijeku potrebu uspostave takva analitičkog postupka kojemu bi, pri vrednovanju pojave od iznimna nacionalnokulturnog značenja kakvu predstavlja glagoljski tisak 15/16. stoljeća, ishodištem bilo znanstveno objektivno utvrdivanje sveukupnosti činitelja — društvenih, gospodarskih, pastorizacijskih, teološkoobra- zovnih, prosvjetiteljskih, jezično-književnih, kulturnih — što su svojim međudjelo- vanjem omogućili brzo uključivanje glagoljaške sfere u same začetke Gutenbergove galaksije. Upravo nepostojanje dijakronijske perspektive, spoznaje o evolutivnim fazama, tj. jednog realnog, na činjenicama utemeljenog, povijesnog videnja čitavog kompleksa hrvatskog glagoljaštva (i glagolizma kao njegove ideološke projekcije, nadgradnje) bilo je razlogom i suviše često neinventivnoga variranja arbitrarnih, nezainteresirano-površnih (ponekad i neafirmativnih) procjena pojave ranog gla- goljskog tiska u znanstvenoj literaturi. Vjerodostojnost ove tvrdnje dokazuje ana- liza interpretacije glagoljaškog tiska na stranicama gotovo svakog od sintetskih književnopovijesnih tekstova objavljenih u vremenu poslije Jagićeve Historije knji- ževnosti naroda hrvatskoga i srbskoga (1867) pa sve do 70-ih godina našega sto- ljeća. Nekritički pristup što polazi od dojma, a ne od provjere izvora, od ispitane i utvrđene činjenice, karakterističan je npr. za sud o toj pojavi Đ. Šurmina koji u svojoj Povijesti književnosti hrvatske i srpske? zaključuje kako je »zapuštenost i siromaštvo* bilo krivo nenapredovanju bogoslovske literature,* rječito nam potvrđuje i to što je i u doba tiskanja knjiga vooma malo rada u ovoj struci među glagoljaštvom, premda s tiskanim knjigama obrednim idu nekako naprijed«“ . Teško je shvatiti zašto bi »zapuštenost i siromaštvo« bili krivi za zaostajanje u sferi neli- turgijske knjige, a da se, istodobno, s tiskom liturgijskih knjiga išlo »nekako napri- jed«. Uostalom u vremenu izlaska Šurminove Povijesti ... (1898) znalo se za devet knjiga neliturgijskog sadržaja izdanih u Senju, Veneciji i Rijeci. A to se onda (čak * Zagreb, 1898. * Stereotipni kvalifikativ kao topos gotovo svih raspravljanja o glagoljaštvu od Jagića do 50-ih godina, *0i Kao i u ostalih starijih autora ovo »bogoslovska literatura« sinonim za »neliturgijska«, 5 Nay, dj., 52. 18