jem, kao i s njihovim istomišljeni- cima koji su s Braćom krenuli među Slavene. Njihov je jezik si- gurno bio različit od jezika make- donskih Slavena, te je vjerojatno već tada stvorena koine, općepo- znat, općegovoren i općerazumlji jezik kakav se usustavlja kad go- vornici sličnoga govornog podru- čja moraju komunicirati. Takav zik može funkcionirati kao jezik pi- sanih, književnih tekstova. Jezik na koji su prevedene prve slavenske knjige pred misiju vjerojatno je do- živio izvjesne promjene u Morav- skoj i Panoniji, te postao u knjiga- ma općeslavenskim jezikom. Tako su Slaveni zajedno s pismom pri- mili još jedan dar: književni, usu- stavljeni jezik koji je mogao izraziti sve civilizačijske i kulturne potre- be Slavena. Temeljni izvor za po- znavanje misije, tj. života i djela obojice braće, govori da je Ciril za- počeo prevoditi Ivanovo evanđelje: »Iskoni bč Slovo, i Slovo bč u Boga, i Bog bč Slovo«, tj. jedan od najtežih i najsuptil tekstova Novoga zavjeta. Čiril i Metodije bili su carski poslanici, ali kad su došli među Moravljane, oni su se srodili s na- rodom. Došli su iz Bizanta (Istoka) na Zapad, gdje su Franci (Nijemci) težili ostvariti imperij kakav je po- stojao za rimskih careva. Franci la- tinskim jezikom teže postići jedin- stvo (universalizam) svijeta: crkve i države, politike i vjere. Protiv toga krutog jedinstva bori se mala, neznatna skupina Grka koji osj ju da se rascjep između Istoka i Zapada, između Bizanta (Romeja ća) i Franaka (Sveto rimsko car- stvo) ne može zacijeliti silom, nasi- ljem _i porobljavanjem _ naroda. Zato trećoj snazi, neorganiziranoj ali brojnoj, siromašnoj ali izdržlji- voj - Slavenima = namjenjuju ulo- S & NAŠA KNJIGA 13-14/85. gu pomiritelja ili bar katalizatora dviju imperijalističkih politika. Ve- lik je morao biti dar uvjeravanja Metodijev kad je i papinski Rim, bar u razdoblju od 870. do 885. tj. do smrti Metodijeve, prihvatio ta- kvu politiku ne samo prema Slave- nima (pismo pape Ivana Svetoplu- ku) nego i prema njemačkim bi- skupima i prema carskom bizant- skom dvoru, kuda Metodije — si- gurno s papinskim instrukcijama — kreće 882. godine. Ciril i Metodije preveli su na slavenski_jezik osnovne tekstove potrebne za život ne samo slaven- ske crkve, nego i slavenske kneže- vine. Knjižni repertorij koji će se potpuno ostvariti Metodijevim na- stojanjem tek pred sam kraj misije znatan je i začuđuje opsegom i kvalitetom prevedenih i priređe- nih djela: uz Bibliju i liturgijske tekstove, osobito službe svetim za- štitnicima, Slavenska crkva mogla je pokazati i poučne knjige, svetač- ke legende, a postojala su i dva pravna_spomenika: Zakon sudnij ljudem i Nomokanon (Zakonu pra- vilo). Tako su Slaveni u zoru svoje pismenosti dobili ne samo znatan broj knjiga na svom jeziku i pismu, nego i sjajno ostvafene tekstove koji svojom vrsnoćom mogu stati uz bok onovremenim grčkim i la- tinskim književnim proizvodima. Metodije kojega 1100. obljetni- cu. ove godine proslavlja čitav sla- venski svijet kroz povijest i kroz usmenu i pisanu tradiciju ostao je vječito drugi, podređujući sve svo- je umne i moralne snage djelu svo- jega brata Cirila. Sam je sudjelo- vao u stvaranju kulta svojega mla- đeg brata, iz skromnosti mnogo je svojega priložio bratu — a povijes- na znanost koja vjeruje izvorima gledala je Metodija kao pratioca svoga brata. A ipak nije tako! Me- todije je bio prije moravske misije upravitelj jedne slavenske pokraji ne, znao je običaje i naravi Slave- na, znao je i potrebe nerazvijenih naroda. Kad je misija njegova br: ta i njegova mogla završiti 860. smrću Cirilovom u Rimu, on pr hvaća izazov i molbu brata na samrti, i vraća se na poprište jer je tek Metodijevim djelom, organiza- cijom slavenske crkvene pokrajine u Panoniji i Moravskoj misiji bila osigurana_trajnost i uspješnost; podnio je teret progona, tamnice, diskusija, oporbi, izdaja. On je stva- ralac osebujne politike prema Sla- venima kakvu je papinski Rim po- čeo voditi nakon 870. godine. Kle- vetali su ga, protjerali mu učenike proglasili ga heretikom (ma spli: skom crkvenom saboru, 925), ali bez njegove ustrajnosti i staloženo- sti, diplomatske vještine i proniclji vosti zrno slavenske pismenosti, ako bi i niknulo, ne bi bilo donije- 1o ploda. I Ćiril i Metodije u našem na- rodu poznata su imena: ne od tre- nutka oživljavanja njihova kulta u 19. stoljeću, nego već prvi naši pi- sani spomenici znaju za obojicu braće. U glagoljskim misalima i brevijarima njihovo _ ime _ stoji među svecima, a i u rukopisnim latinskim brevijarima sačuvane su njihove službe. lako je kroz povi- jest njihovo ime brisano, ili zamje- njivano, ono se nije moglo zabora- viti: javlja se usporedno s imenom Jeronimovim — da se autoritetom poznatijega crkvenog oca zaštiti baština obojice braće: pismo, jezik i tekstovi. Baština Slavenske braće ukazuje nam se ovih dana u pu- nom sjaju i povijesne i stvaralačke istine. Josip Bratvlić