M. Bogović, Crkva u Vinodolskom zakonu, str 63-78. 63 Mile Bogović CRKVA U VINODOLSKOM ZAKONU IZ 1288. GODINE Dr. Mile Bogović, Katolička bogoslovija u Rijeci, izvorni znanstveni rad UDK: 26:34(091)(497.5) Autor na temelju teksta Vinodolskog zakona iz 1288. pokušava prikazati stanje Crkve u to vrijeme. Svoju analizu podijelio je u četiri dijela: 1. Biskupijska pripadnost Vinodola, 2. Crkvena organizacija, 3. Odnos svjetovne i crkvene vlasti i 4. Materijalno stanje Crkve u Vinodolu. Vinodolski zakon je najvažniji poznati izvor za povijest vinodolske Crkve u drugoj polovini 13. stoljeća. Za procjenjivanje uloge Crkve u ono vrijeme nije nevažna činjenica da je Zakon donešen 6. siječnja, tj. na blagdan Triju kraljeva ili Bogojavljenje. Taj je blagdan 1288. bio utorkom. Budući da je objavljivanju Zakona prethodila narodna skupština na kojoj su izabrani delegati iz pojedinih općina, možemo s pravom pretpostaviti da je skup svih vinodolskih ljudi bio prethodne nedjelje 4. siječnja nakon mise pred novljanskom župnom crkvom, koja je bila na istom mjestu gdje se i danas nalazi. Poticaj za taj skup dolazi od strane svjetovnog gospodara, jer je Novi bio središte svjetovne vlasti, dok je središnje crkveno mjesto u Vinodolu bio Bribir. Tada je u Novom izabrano 39 delegata od kojih su dvanaestorica bili svećenici, dakle gotovo jedna trećina. Ostali narod se potom razišao da bi se sastao ponovno slijedećeg blagdana, na Bogojavljenje, a u međuvremenu su njihovi predstavnici popisivali stare običaje, nastojeći ih sve složiti u skladnu cjelinu, ali su pri radu i konačnoj redakciji morali voditi računa o volji ondje prisutnog gospodara Vinodola, koji zacijelo nije propustio da njegova volja nađe odraza u zakonu koji se sastavlja, pa ju je živom riječi iznosio, a po