-ographica. GOD. 3 (2009) BR. 1-2 4-5), STR.77-97 "Tomislav Galović: Fućićevi rani tekstovi Stoga je - u tome smjeru proučavanja - ključno i važno bilo to što je na vi- djelo izašlo da je Fučić bio pjesnički vrlo raspoložen u mladim danima. Ta spoznaja rezultirala je time da su njegove mladenačke Pjesme (1937. - 1943.), posredovanjem Josipa Žgaljića, otisnute 2001. godine u Književnoj Rijeci - časopisu za književnost i književne prosudbe, a nedugo potom nekoliko njih i u monografiji J. Žgaljića Branko Fučić. Od Dubašnice do Dubašnice? Za mnogeje bilo iznenadenje da se jedan tako znameniti povjesničar umjetno- sti bavio i pjesništvom, a još više da je to spletom okolnosti uspio »zatajiti« mnogim, pa i najboljim poznavateljima njegova djela. Ništa manje zanimljivo, ponavljamo, nije bilo ni »otkriće« da se iza pseudonima Toni Tinov krije zapravo Branko Fučić. Piše- mo »otkriće« jer je ta činjenica bila javno objavljena još u Bilješci o pjesnicima u Lirici hrvatskih sveučilištaraca, koju je uredio Marko Čović, a objavio Sveučilišni pododbor Matice hrvatske u Zagrebu 1939. godine. Budući da je u njoj pjesmama bio zastupljen i Fučić - stoji: BRANKO FUČIĆ rođen je 8. IX. 1920. u Dubašnici-Malinski na oto- ku Krku. Maturirao je na IV. realnoj gimnaziji u Zagrebu 1938. Studira slikarstvo na zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji. Surađivao je u »Hrvatskoj Prosvjeti«, »Hrvatskoj Smotri«, sarajevskom »Glasniku sv. Ante«, »Hrvatskoj Straži« i u »Novom ženskom listu« Side Košutić. Pisao je pod pseudonimom Toni Tinov. Taj je pseudonim Fučić prvi put uporabio 1937., a posljednji put 1939. godine. Noi prije toga objavljivanja bilo je još nekoliko Fučićevih pisanih radova. Njih želimo ovom prilikom prvi put iznijeti pred znanstveno-stručnu javnost, a posebno pred povjesničare hrvatske književnosti, pjesništva napose. Naša nakana nije valori- zacija toga opusa“ već njegovo predstavljanje. II. Prvu pjesmu Branko Fučić je objavio u travnju 1936. u časopisu Mali Istranin. Riječ je o pjesmi Iza one plave gore, u kojoj tematizira Učku - »plavu Učku goru«. U nje se može prepoznati vva težnja za slobodom Istre, ali i vrlo izražena sumnj vost u njezinu realizaciju. Objavio ju je, dakle, još kao dak zagrebačke IV. gornjograd- ske gimnazije, a sigurno ga je i otac Šime u tome podupro. Ovdje donosimo pjesmu u cijelosti, koju u izvorniku prati i jedan crtež (moguće Fučićev): * Glosa d.o.o. Rijeka i Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila« Pazin, Rijeka 2001. * O tome vidjeti: Bačić-Karković 200k: 5-8; te Zalokar 2001: 21-25 (= Zalokar 2008: 51-66).