Josip Bratulić nima knjige, i učiš ih, a nije ih nitko prije izumio: ni apostoli, ni rimski papa, ni Grgur Bogoslov, ni Jeronim, ni Augustin? Mi znamo samo tri jezika na kojima se pristoji u knjigama slaviti Boga: hebrejski, grčki i latinski!“ Odgovori im Filozof: ,Ne pada li kiša od Boga na sve jed- nako? Ili ne sja li sunce, takoder, na sve? Ne udišemo li svi isti zrak? A kako se vi ne stidite samo tri jezika priznavati, a hoćete da svi drugi narodi i plemena budu slijepi i gluhi? Reci- te mi: zar mislite da je Bog nemoćan da to dade, ili mislite da je zavidan pa da to neće? A mi znamo mnoge narode koji ima- ju pismo i slave Boga svaki svojim jezikom. Kao što znamo, to su ovi: Armenci, Perzijci, Abazgi, Iberci, Sugdi, Goti, Obri, Tur- ci, Hazari, Arabljani, Egipćani, Sirci i mnogi drugi...“! Prva polemika, dakle, u zoru slavenske pismenosti vodila se oko jezika, knjige, pisma, odnosno o pravu slavenskih naroda da imaju svoje pismo i svoj jezik, da na svom jeziku i pismu budu civili- zirani. Drugu polemiku koja je predmet ovoga mog saopćenja vodio je također jedan crkveni dostojanstvenik, modruški biskup Nikola, a predmet polemike i opet je jezik, pismo, bogoslužje na narodnom jeziku. Bilo je to oko 1474. godine. Biskup Nikola Modruški doživio je bezbroj neprilika obavljajući biskupsku službu u Modrušu, a za- tim kao papinski poslanik na dvoru bosanskoga kralja Stjepana To- maševića, a još više na dvoru hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina?* Kad je već, zbog raznovrsnih neprilika u svojoj biskupiji — pri- tisaka Frankopana, blizine Turaka, siromaštine i neimaštine — mo- rao krenuti u Italiju, i kad je tamo dobio mjesto koje mu je odgova- ralo i prema sposobnosti i prema zaslugama za Kuriju, on je do- PRE - _