M. Čunčić, Glagoljska Knjižica krizme iz Banja,
 Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 44/2002., str. 99-108.

 

Netko je istrgnuo dvolist i list (tri lista). Knjiga nije ispunjena. Samo nekoliko stranica (79 i
81-86) ispisano je kurzivnom glagoljicom, ostale su prazne. Na str. 77 naslov je na latini
Glagoljskimi slovim krizmanje u Banju od 6/10 1607 do 10/6 1612.

U 1o vrijeme Zadar je pod Mletačkom Republikom. Zadarski nadbiskup Viktor Ra-
gagon je u vizitaciji od “miseca otubra dan .g. (4., a ne 6., kako je latinicom netko napisao
na str. 77) godine .č.h.ž. (1607.)" krizmao djecu u župi Banj kojom je upravljao župnik don
Ivan Čabrulić iz Žmana. Pisar navodi 15 muških i 10 ženskih imena krizmanika. Godine
č.h.b.i. (1612.) osam je krizmanika (četiri muška i četiri ženska imena) krizmao ninski bi
kup Blaž u Zadru. Vjerojatnost je velika da je sam župnik don Ivan pisao ovaj tekst jer je on
kao župnik vodio brigu o krizmanicima.

 

 

     

     

 

Jezik

'Tekst je pisan starim hrvatskim jezikom. Ikavizmi (npr. “dive" 79, 1; “presvitli" 79,
4; “vrime" 79, 8) istovremeno se javljaju s ekavizmom (“let" 79, 2), po pravilu Jakubinskog
(“e" ispred dentala “0"). Jotacije nema (“negove" 81, 2). Đerv stoji na mjestu našeg današ-
njeg slova “j" u svim slučajevima i transliteriran je kao “j" da bi se razlikovao od glagolj-
skoga slova “ju" (“juraj" 81, 6). Skup “dj" je premetnut u “jd" (“dojde" 79, 3). Početni “i" u
imenima latinskoga podrijetla, koja u grčkom imaju spiritus asper, ne bilježi se na početku
riječi (“erolim" 81,1; “ele" 82, 10; “erka" 83, 4: “elene" 83, 11). Nekad “j" premošćuje
hijat između dvaju vokala (“marije" 79, 1), ali ne uvijek (“matie" 81, 4; “polonie" 84, 12).
Domaće imenice imaju protetsko “" (“fime" 79, 1; “jivan" 79, 9), ali ne uvijek (“ivan" 85,
17).

      

 

    

 

Proklitike i enklitike bilježile su se zajedno sa sljedećom, odnosno prethodnom rije-
či: ižmana" (79, 9) tj. *iz Ž (86, 9) tj. iz Zadra, a redovito stoji “držaga"
umjesto “drža ga" i “držaju" umjesto “drža ju" U transliteraciji je to rastavljeno. Umjesto
“k" piše se “h"' (“hći" 82, 16). Akuzativ stoji umjesto lokativa: “učini krizmu u ban" (79, 6-
7), kao i danas u razgovornom jeziku ovoga kraja. Pogrešaka ima relativno malo (npr. “kr-
ža" umjesto “drža" zbog anticipacije riječi “krizma").

Sva imena i prezimena pisana su malim slovom, velika sam naknadno stavila.“
Postoji formula zapisivanja krizmanika koja se stalno ponavlja. Prvo je navedeno ime, da je
to kći ili sin oca i majke — navodi se genitiv imena i prezimena oca i imena majke kojoj se
dodaje podatak da je “prava žena negova", a zatim podaci o kumu ili kumi: “drža ga na kri
zmi“, ime i prezime. Tako je npr. za krizmanicu Mandu zapisano: “Mande hći Šimuna Fan-
tova Katarine prave žene negove drža ju na krizmi Žuvica Bubičina" (86, 4-6), a za kriz-
manika: “Pere sin Tomasa Kovačića i Katarine prave žene negove drža ga na krizmi Anton
Obložerović" (81, 13—15).

U ovakvoj formuli očevo ime i prezime je u genitivu pa se ne vidi kako bi glasilo u
nominativu. Prezimena kumova su u nominativu pa se vidi da se neka muška prezimena još
uvijek javljaju u posvojnom genitivu: Pile Pribinića (81, 12), Erolim Škrpunića (82, 12),

   

   
 

     

  
 
 

   

 

  

   

5 — 1rada nema navodnih znakova.

100