Marica Čunčić, Duktus tipova glagoljskoga pisma
FILOLOGIJA 32(1999), 13—38

koji je sve više u središtu pozornosti paleografa analitičara (Čunčić 1997).4
»Kinematografija je stoga adekvatan medij priopćavanja zakonitosti duktusa«
(Perrat 1967:592).

U svojem pristupu Mallon uzima u obzir kinematiku slova i pita se o pote-
zima, vremenu i redoslijedu njihova nastanka. »Nakon što je učinjen jedan po-
tez, instrument se podigne i prenese na drugu točku podloge da započne dru-
gi« (1952:24—25).7 Prema tome svako je slovo sastavljeno od poteza koji se vi-
de kao tragovi na podlozi, a u jednom se potezu može izvesti i više odsjeka.
Mallon smatra da je pismo u pogledu duktusa »orlo pravilan mehanizam« i da se
metamorfoza slova odvijala poštujući određen redoslijed i smjer poteza. Smjer
i redoslijed poteza konstituiraju ono što paleografi nazivaju duktusom (1967:
553). Zakonitosti do kojih je došao proučavajući latinsko pismo Mallon tumači
ovako: »nijedan se horizontalan potez ne može izvesti od desna na lijevo i
nijedan vertikalan ne može se izvesti odozdo prema gore, kosi se ne može
penjati od desna na lijevo [...|a potez nagnut prema dolje lijevo može se izvesti
spuštanjem od desna na lijevo ili penjanjem od lijeva na desno« (1952:25). Ta
su pravila posljedica (ne)mogućnosti aplikacije instrumenta za pisanje, nagiba
podloge, kuta pisma i mogućnosti ruke. Iz toga proizlazi da morfologija slova
ne može promijeniti ta pravila. Bez obzira na oblik slova, ta pravila vrijede.

Budući da pero igra najvažniju ulogu kod duktusa, donosimo njegov crtež
(sl. 3.) na kojem se vidi kako izgleda u tri varijante: A, B, C, kao i položaj ruke
prilikom aplikacije pod određenim kutovima.

   

  

 

Slika 3. Pero kojim je pisao srednjovjekovni pisar (Gilissen 1973)

4 Članak govori o podjeli (paleo)znaka na označeno, označitelj i njihovu vezu.
7. Sve citate sa stranih jezika u ovome članku prevela autorica.

15