M. Bogović: Crkva i senjsko srednje školstvo Senj. zb. 36, 51-56 (2009.) će se nametnuti njemački, ali će ustvari u prvom periodu djelovanja (do 1839) nastavni jezik ostati i dalje latinski. Zanimljivo je da će njemački jezik biti u gimnaziji najprisutniji nakon pojave nacionalnog buđenja (Ilirskog preporoda), odnosno za vrijeme biskupovanja velikog hrvatskog rodoljuba Mirka Ožegovića. Ožegović će profesorima pisati hrvatskim jezikom, a oni su njemu odgovarali na njemačkom. Bilo je to stoga što je Senj pripadao Vojnoj krajini u kojoj je njemački bio službeni jezik. Ukinućem Krajine (1881.), uveden je i u gimnaziju hrvatski kao nastavni jezik.“ Gimnazija je otvorena u prvom redu za osposobljavanje klerika da se mogu uključiti na studij filozofije i teologije na nekom vanjskom učilištu. Taj događaj treba povezati s otvaranjem filozofije (1725.) i teologije (1727.) u Rijeci. Da bi se svećenički kandidati mogli uključiti u taj studij, bila im je potrebna prethodna gimnazija. Imati je u Senju bilo je mnogo pogodnije nego slati kandidate u Rijeku. No da ta senjska gimnazija nije bila namijenjena samo svećeničkim kandidatima vidi se i po tome, kako je gore rečeno što je biskup Benzoni (1731.-1745.), inače sam Riječanin, povukao svoje sjemeništarce iz senjske gimnazije. Nije mu se dopadao način rada senjskih pavlina. Ipak to nije ugrozilo rad senjske gimnazije. Kad bi škola bila samo za svećeničke kandidate, trebala bi nakon njihova povlačenja biti zatvorena. Međutim, latinska škola ili gimnazija je i dalje radila. Iz popisa gimnazijalaca koji su sudjelovali 1734. u priredbi (Genoveva) vidi se da je školu pohađalo dosta daka koji potječu iz vojničkih obitelji, ali i iz domaćeg stanovništva." Senjski biskupi nastojali su osnovati i visoku teološku školu u Senju. Posebno se ukazala potreba osnivanja takve ustanove u Senju nakon dokidanja isusovačkog reda i njegovih škola u Rijeci (1773.). Daljnje pogoršanje nastalo je 1786. godine ukidanjem pavlina, koji su držali školu u Senju. Izgleda da je latinska škola bila već dulje u opadanju jer se osamdesetih godina 18. stoljeća javlja u Senju normalka koju su držali biskupijski svećenici. Razlika između te dvije škole približna je razlici između gimnazije i strukovne škole. Naime, u to vrijeme latinska škola je pala samo na dva učenika a normalka ih je imala 70. No za nastavak studija bila je potrebna latinska škola (gimnazija). 'To je primoralo biskupa Ježića da se uporno bori za kontinuitet gimnazije i za osnivanje filozofije i teologije u Senju. Najprije je (1806.) osnovana u Senju teologija, a dvije godine i filozofija (filozofški licej). Tako je Senj pored gimnazije dobio i visoko učilište, kroz stoljeće i pol jedino na području zapadne Hrvatske. * M. BOGOVIĆ, 1989, 27. * Usp. Croatia sacra, 9-10, Zagreb, 1935, 142-147. 53