M. Bogović: Senjska glagoljska baštira Senj. zb 35, 11-26 (2008.) ne smije nikoga promaknuti u svećenički red; ali takav koji ne zna latinski jezik može služiti Bogu kao klerik ili monah. Tu se misli na monahe odijeljene od puka i redovito nesvećenike. Razvoj monaštva, međutim, pogotovo na Zapadu, išao je u smjeru njegova uključivanja u redovni pastoral i primanja svećeničkog reda. Jednu od takvih redovničkih zajednica na Krku obdario je "v dni svoje" i kralj Zvonimir i darovao Dobrovitu i njegovoj monaškoj družini jednu ledinu na kojoj će biti sagrađena opatija sv. Lucije, što je Dobrovitov nasljednik Držiha uklesao u kamen onim pismom i jezikom kojim je pisao i govorio. Taj njegov zapis nazivamo Bašćanska ploča.* Uplitanje Zvonimira u crkvene prilike na Krku vezano je uz njegovu obvezu koju je primio kao papinski vazal. U vrijeme njegova prethodnika, Krešimira IV., razvila se velika borba između pristalica papinske i bizantske jurisdikcije, između latinske i bizantske prakse uporabe jezika i pisma u liturgiji. O tome nam svjedoči i pisanje Tome Arhiđakona u priči o Vuku i Zdedi (Vulfu i Cededi). Prilike su u Zvonimirovo vrijeme već bile takve da su se monasi, koji nisu željeli prihvatiti papinsku vlast i gregorijansku reformu, povukli s bizantskom vlašću prema istoku (i ponijeli svoje knjige!), a ostali su oni koji su i dalje čuvali glagoljicu i staroslavensko bogoslužje ali su priznali papinsku jurisdikciju. Tako nastadoše tzv. benediktinci glagoljaši 'Tima je Zvonimir pomogao da izgrade svoj samostan s crkvom sv. Lucije. Ta pomoć dolazi preko benediktinske opatije sv. Nikole u Otočeu (Gacka), na što nas upućuje zadnji redak Baščanske ploče koji govori da su u početku bile zajedno samostani u Otočeu i Sv. Luciji, Benediktinci u Otočeu svakako su već bili reformirani u smislu obnove Grgura VII. jer je taj samostan bio na području papinske jurisdikcije i hrvatskog kralja koji je bio papinski vazal lako Senj u 10. i 11. st. nije bio pod bizantskom vlašću, svakako da je u crkvenom smislu stajao pod jakim utjecajem Krka i prakse koja se ondje razvila, Vjerujemo stoga da su i tu glagoljica i bizantska praksa zarana uhvatile korijen. Postoje podatci da je ondje u 12. st. živjela predbenediktinska, odnosno, istočnjačka monaška zajednica. Papa Honorije IIl. među posjedima manastira sv. Teodozija, bizantskog obreda, spominje 1218. i Sv. Juraj "de Casteluz" kod Senja.“ 'To nam ukazuje na vjerojatnost da je u vrijeme nastanka Senjske ploče postojala u blizini Senja monaška zajednica kojoj je pripadala crkva sv. Jurja. 3 M. BOGOVIĆ, 2000, 227-244. * M. JAPUNDŽIĆ, 1965, 102-103.