M. Bogović: Gdje je radila senjska glagoljska tiskara... Senj. zb. 21, str. 101.-108. (1994.) Baromića",! ali ne kaže se o kojem se Baromiću radi. Ta se kuća nalazila na Cimiteru. Poznato nam je da je u Senju postojao pored Blaža i Matija Baromić, koji je 1527. sačinio svoju oporuku. U njoj ostavlja svoju kuću Senjskom kaptolu. Štefanić nagađa da je tu kuću Matija primio od svoga strica Blaža ? Slijedom tih misli moglo bi se naslutiti da je tiskara bila na Cimiteru, tj. u blizini katedrale. No taj bi zaključak vrijedio samo ako je tiskara doista radila u Baromićevoj kući i ako se podatak "Kuća Baromića" u "Livelima" odnosi upravo na kuću Blaža Baromića. lako neka vjerojatnost postoji, ipak ni tu nismo došli do jasnog zaključka. Kad je posrijedi nedostatak podataka, prave se razne kombinacije. U našem slučaju znamo samo da je Blaž Baromić bio u Veneciji i da je ondje naučio kako se knjige tiskaju. Ondje je, naime, 13. ožujka 1493. tiskan njegov glagoljski brevijar. Pritom se ne smije smetnuti s uma da je ondje postojala jedna radnja (oficina), krug "tehničara" koji nisu morali znati ni glagoljicu ni staroslavneski jezik, ali su morali znati kako se lijevaju i režu slova, kako se upravlja strojem, kako se radi s papirom, kako se uvezuju knjige i sl. Ljudi koji u takvoj radnji rade, izučili su prethodno tu vrstu poslova. Trebalo je dosta vremena da oni taj veoma složen posao svladaju. Najjednostavnije je reći da je biskup poslao Blaža u Veneciju, gdje je on, tiskajući svoj brevijar, naučio kako se tiskaju knjige i nabavio alat, s njime došao u Senj i ondje počeo raditi Pitanje je jesu li svi poslovi išli baš preko Blaža, odnosno je li Blaž bio sposoban preuzeti svu složenu djelatnost oko tiskanja. Za Kožičića znamo da se za onaj posao tehničke naravi oslonio na druge; iz Brescie doveo majstore, drugdje nabavio strojeve i potrebni alat, a složenije posebno je naručivao u drugim tiskarama ? Blaž je, doduše, mogao u Senju početi poučavati ljude iz početka, tj. osposobljavati za rad i znalc: ika i slova, i znalce tehnike i zanata. Ali Senj u to vrijeme nije mjesto gdje se ljudi trebaju poučavati o počecima rada u struci koja je u susjednoj Veneciji već desetljećima cvjetala.* Grgur Senjanin spominje se među tiskarima, doduše u Vencciji, već godine 1483. Knjige nisu kružile samo po gradu Veneciji nego i po cijeloj mletačkoj državi. To znači i u Senju susjednoj Baški, s kojom je Senj imao najtješnje veze. Imajući u vidu * Kaptolski arhiv Senj, knjige br. 2, £. 14v. Za tu kuću Belić i da se ona nalazi na Cimiteru, tj. uz katedralu. * Vjekoslav Štefanić, Oporuka Matije Baromića od 1527., Radovi Staroslavenskog instituta, 2, str. 231.-234 * Usp. Anica Nazor, Koži e da u njoj stoji gospodin Matija eva glagoljska tiskara u Rijeci, Zbornik radova o Šimunu Kožičiću Benji, JAZU, Znan kupovi, knj. 1 Zagreb 1991 ., str. 137.-138. * Do 1500. godine u Veneciji je poznato oko 150 manjih ili većih (v. Dražen Budiša, Počeci tiskarstva u evropskih naroda, Zagreb 1984., str. 17. skih radnji-oficina! 102