cijske oskudice glede sredstava potrebnih za obranu od Turaka. Biskup u
katedrali javno žigoše njihove postupke, zbog čega ne samo da dospijeva u
trajan sukob s njima, već i biva fizički napadnut. Stoga 1526. godine udara
grad crkvenom kaznom — interdiktom, kako se to razabire iz poslanice
pape Klementa VII. iste godine. Nemirni Franjo Jožefić, često spominjan
pod prezimenom Rizon, franjevac iz Rijeke, sudionik mohačke bitke,
prijatelj kneza Kristofora (Krste) Frankapana i gorljiv pristaša protukralja
Janoša Zapolje, najveći dio vremena boravi izvan Senja. Nakon Kristo-
forove smrti i godina provedenih u habsburškim kazamatima, ipak se
priklanja Ferdinandu Habsburškomu, s njime sklapa niz dogovora i na
koncu 1549. godine za nagradu dobije tršćansku biskupsku stolicu. U nje-
govoj odsutnosti biskupijom privremeno upravlja biskup Ivan de Dominis
(1537. - 1541.) iz Raba. Grad se puni izbjeglicama, uskocima iz zaleđa,
nakon pada Jajca 1528. godine posebno i venturinima — prebjezima s
mletačkoga obalnog područja. Dolaskom uskoka, nakon što Turci 1537.
godine osvajaju Klis, Senj se pretvara u ratni logor. Senjanin Nikola (Mi-
kulica) Jurišić, vrhovni zapovjednik oružanih snaga austrijskoga nadvoj-
vode u borbi s Turcima, kapetan Senja i Rijeke, teško odolijeva turskim
nasrtajima. General Ivan Lenković stoga odlučuje porušiti sve građevine,
crkve i samostane izvan senjskih gradskih zidina, te od 1551. do 1558.
godine s tim materijalom, radi obrane grada i cijeloga sjevernoga Jadrana
podiže na brdu ponad Senja monumentalnu, neosvojivu tvrđavu Nehaj,
kubusna oblika, kojoj je u temeljima mala utvrda s crkvom, još s početka
XII. stoljeća. Mnogi drže da je ta crkva bila posvećena vitezu i mučeniku
svetome Jurju (de Casteluz), zaštitniku grada.

Svjedok burnoga i teškoga vremena sredinom XVI. stoljeća rano-
renesansno je raspelo s polikromnim korpusom duljine 140 cm, rad nepo-
znatoga, možda domaćega, no najvjerojatnije talijanskoga majstora s kraja
XV. ili najkasnije iz sredine XVI. stoljeća. Raspelo je nedavno restau-
rirano. Do 1943. godine bilo je na oltaru u kapeli Svetoga Križa, kod
desnoga ulaza u katedralu, a 1854. godine prenijeto je u katedralu iz tada
sekularizirane, a 1855. godine i srušene crkvice svetoga Jurja, koja se je
nalazila par koraka od katedrale i staroga biskupskoga dvora. Prvobitno je
to raspelo jamačno bilo u nekoj početkom XVI. stoljeća porušenoj crkvi
izvan gradskih zidina, najvjerojatnije u opatijskoj crkvi Svetoga Križa,
ugroženoj turskom opasnošću, odakle je donijeto u Senj i tu tijekom
stoljeća posebno čašćeno. Poznato je da je u XVIII. stoljeću kod pavlina u
crkvi svetoga Nikole djelovala Bratovština Svetog Križa, pa je ondje moglo

660