cijske oskudice glede sredstava potrebnih za obranu od Turaka. Biskup u katedrali javno žigoše njihove postupke, zbog čega ne samo da dospijeva u trajan sukob s njima, već i biva fizički napadnut. Stoga 1526. godine udara grad crkvenom kaznom — interdiktom, kako se to razabire iz poslanice pape Klementa VII. iste godine. Nemirni Franjo Jožefić, često spominjan pod prezimenom Rizon, franjevac iz Rijeke, sudionik mohačke bitke, prijatelj kneza Kristofora (Krste) Frankapana i gorljiv pristaša protukralja Janoša Zapolje, najveći dio vremena boravi izvan Senja. Nakon Kristo- forove smrti i godina provedenih u habsburškim kazamatima, ipak se priklanja Ferdinandu Habsburškomu, s njime sklapa niz dogovora i na koncu 1549. godine za nagradu dobije tršćansku biskupsku stolicu. U nje- govoj odsutnosti biskupijom privremeno upravlja biskup Ivan de Dominis (1537. - 1541.) iz Raba. Grad se puni izbjeglicama, uskocima iz zaleđa, nakon pada Jajca 1528. godine posebno i venturinima — prebjezima s mletačkoga obalnog područja. Dolaskom uskoka, nakon što Turci 1537. godine osvajaju Klis, Senj se pretvara u ratni logor. Senjanin Nikola (Mi- kulica) Jurišić, vrhovni zapovjednik oružanih snaga austrijskoga nadvoj- vode u borbi s Turcima, kapetan Senja i Rijeke, teško odolijeva turskim nasrtajima. General Ivan Lenković stoga odlučuje porušiti sve građevine, crkve i samostane izvan senjskih gradskih zidina, te od 1551. do 1558. godine s tim materijalom, radi obrane grada i cijeloga sjevernoga Jadrana podiže na brdu ponad Senja monumentalnu, neosvojivu tvrđavu Nehaj, kubusna oblika, kojoj je u temeljima mala utvrda s crkvom, još s početka XII. stoljeća. Mnogi drže da je ta crkva bila posvećena vitezu i mučeniku svetome Jurju (de Casteluz), zaštitniku grada. Svjedok burnoga i teškoga vremena sredinom XVI. stoljeća rano- renesansno je raspelo s polikromnim korpusom duljine 140 cm, rad nepo- znatoga, možda domaćega, no najvjerojatnije talijanskoga majstora s kraja XV. ili najkasnije iz sredine XVI. stoljeća. Raspelo je nedavno restau- rirano. Do 1943. godine bilo je na oltaru u kapeli Svetoga Križa, kod desnoga ulaza u katedralu, a 1854. godine prenijeto je u katedralu iz tada sekularizirane, a 1855. godine i srušene crkvice svetoga Jurja, koja se je nalazila par koraka od katedrale i staroga biskupskoga dvora. Prvobitno je to raspelo jamačno bilo u nekoj početkom XVI. stoljeća porušenoj crkvi izvan gradskih zidina, najvjerojatnije u opatijskoj crkvi Svetoga Križa, ugroženoj turskom opasnošću, odakle je donijeto u Senj i tu tijekom stoljeća posebno čašćeno. Poznato je da je u XVIII. stoljeću kod pavlina u crkvi svetoga Nikole djelovala Bratovština Svetog Križa, pa je ondje moglo 660