J. Lokmer: Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije... _ Senj. zb. 42-43, 235-326 (2015-16.). IURAJ LOKMER KATEDRALA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U SENJU I SENJSKI BISKUPI DO POČETKA XVII. STOLJEĆA (Prilog cjelovitoj povijesti grada Senja) Juraj Lokmer 'UDK: 726.6(497.5Senj) HR 10000 Zagreb 262.12(497.5Senj)" 16 juraj.lokmer &gmail.com Pregledni rad Ur.: 2015-12-21 Senj je biskupsko sjedište još iz vremena kasne antike, kada se početkom V- st spominje prvi senjski biskup Laurencije. Prvi sigumni pisani izvor o senjskoj biskupiji je iz 1169. godine koji spominje senjskoga biskupa Mireja. Od tada pa sve do 1969. godine Senj je sjedište biskupa senjske, odnosno od sredine XVII. st. Senjske i Modruške biskupije. Današnja katedrala je obnovljeno zdanje nakon razaranja u Drugom svjetskom satu, a neki njezini dijelovi datiraju u srednji vijek (XII. st.). Katedrala je proživljavala sudbinu grada. Njezina povijest je i povijest senjskih i kasnije senjskih i modruških iliti krbavskih biskupa. Tijekom XII. i XII. st. Senjom upravljaju vitezovi — templari. Nakon što je grad 1239. godine uništen u velikome požaru i nakon odlaska templara iz Senja, na mjestu stare katedrale sv. Marije i možda templarske crkve sv. Jurja nastalih na antičkome sloju antičkih hramova (Magna Mater i drugi) i ranokršćanskoga oratorija, izgrađena je, vjerojamo za biskupa Filipa, jednobrodna romanička katedrala + profiliranim ciglenim pročeljem i uzdužnim brodom. To je biskup koji je 1248. godine dobio od pape povlasticu korištenja staroslavenskoga jezika i glagoljice u bogoslužju. Od 1271. godine Senjom upravljaju knezovi Krčki. Uz katedralu još od prije 1340. godine djeluje i Stolni kaptol koji od 1392. godine uz nastojanje biskupa Ivana i Leonarda de Cardinalibus carskom povlasticom postaje "locus credibilis". U Senju toga vremena uz katedralu i u drugim samostanima djeluju iluminatorske i prepisivačke radionice. Godine 1456. Tomas, arhidskon senjski i kanonik stolne crkve ispisuju glagoljski misal ( vrbinički), u 1494. godine senjski kanonik Blaž Baromić osniva tiskaru u kojoj senjski kanonici i nakon Blaževe smrti tiskaju knjige glagoljicom na crkvenoslavenskom i hrvatskome (čakavskome) jeziku za potrebe bogoslužja i dušobrižništva. Svih ovih