J. Lokmer: Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije... _ Senj. zb. 42-43, 235-326 (2015-16.).

 

IURAJ LOKMER

KATEDRALA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE
MARIJE U SENJU I SENJSKI BISKUPI DO POČETKA
XVII. STOLJEĆA
(Prilog cjelovitoj povijesti grada Senja)

Juraj Lokmer 'UDK: 726.6(497.5Senj)
HR 10000 Zagreb 262.12(497.5Senj)" 16
juraj.lokmer &gmail.com Pregledni rad

Ur.: 2015-12-21

Senj je biskupsko sjedište još iz vremena kasne antike, kada se početkom V- st
spominje prvi senjski biskup Laurencije. Prvi sigumni pisani izvor o senjskoj biskupiji je
iz 1169. godine koji spominje senjskoga biskupa Mireja. Od tada pa sve do 1969. godine
Senj je sjedište biskupa senjske, odnosno od sredine XVII. st. Senjske i Modruške
biskupije. Današnja katedrala je obnovljeno zdanje nakon razaranja u Drugom svjetskom
satu, a neki njezini dijelovi datiraju u srednji vijek (XII. st.). Katedrala je proživljavala
sudbinu grada. Njezina povijest je i povijest senjskih i kasnije senjskih i modruških iliti
krbavskih biskupa. Tijekom XII. i XII. st. Senjom upravljaju vitezovi — templari. Nakon
što je grad 1239. godine uništen u velikome požaru i nakon odlaska templara iz Senja, na
mjestu stare katedrale sv. Marije i možda templarske crkve sv. Jurja nastalih na
antičkome sloju antičkih hramova (Magna Mater i drugi) i ranokršćanskoga oratorija,
izgrađena je, vjerojamo za biskupa Filipa, jednobrodna romanička katedrala +
profiliranim ciglenim pročeljem i uzdužnim brodom. To je biskup koji je 1248. godine
dobio od pape povlasticu korištenja staroslavenskoga jezika i glagoljice u bogoslužju. Od
1271. godine Senjom upravljaju knezovi Krčki. Uz katedralu još od prije 1340. godine
djeluje i Stolni kaptol koji od 1392. godine uz nastojanje biskupa Ivana i Leonarda de
Cardinalibus carskom povlasticom postaje "locus credibilis". U Senju toga vremena uz
katedralu i u drugim samostanima djeluju iluminatorske i prepisivačke radionice. Godine
1456. Tomas, arhidskon senjski i kanonik stolne crkve ispisuju glagoljski misal (
vrbinički), u 1494. godine senjski kanonik Blaž Baromić osniva tiskaru u kojoj senjski
kanonici i nakon Blaževe smrti tiskaju knjige glagoljicom na crkvenoslavenskom i
hrvatskome (čakavskome) jeziku za potrebe bogoslužja i dušobrižništva. Svih ovih