Juraj Lokmer, Šimun Kožičić: bitan čimbenik hrvatskoga (riječkog) identiteta. 204 FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 203-225 projekata u riječki Stari grad, koji usprkos rušenjima polovicom XX. stoljeća još uvijek u nekim svojim dijelićima odiše originalnim dahom prošlih stoljeća, udahnula bi se duša danas zapuštenim ambijentima, te ostvarila nova radna mjesta. Rijeka bi dobila raznovrsniju i kvalitetniju, nadasve profinjeniju i europski prepoznatljivu kulturnu i turističku ponudu, a Šimun Kožičić, koji je realna spona ne samo hrvatskih krajeva u kojima je živio i djelovao: od juga (Zadar, Ugljan) do sjevera (Modruš, Rijeka) hrvatske jadranske obale, već je aktivni ambasador Rijeke i Hrvatske u europskim i svjetskim okvirima. Ostvarenjem i dijela predloženih projekata kao i onima koje će drugi nadahnuti Kožičićevim djelom i vremenom stvoriti, bi postao - a to i jest - bitan, nezaobilazan čimbenik sveukupnosti identiteta i branda grada Rijeke, posebno na području kulture i kulturnoga turizma. Ključne riječi: Šimun Kožičić Benja; Rijeka; ,brand"; hrvatski (riječki) identitet; kultura Identitet, image, brand i brandiranje grada Država, regija ili neki prostor, turistička destinacija, grad imaju svoje posebnosti, karakteristike. Svaka zajednica, pa tako i grad, najstarija i još od predantike isprofilirana zajednica, oblik, način življenja, posebno na našim mediteranskim hrvatskim prostorima posjeduje svoj identitet? i svoj image (imidž),? a ima i svoj brand,' što je rezultanta svih identitetskih svojstava po čemu je taj grad prepoznatljiv i različit od drugih gradova. Brand grada je za razliku od identiteta sveukupnost niza čimbenika što grad i njegovi stanovnici posjeduju i što žele naglasiti, predstaviti i po čemu žele da se taj grad i oni prepoznaju, po čemu žele da ih drugi prepoznaju u cilju što boljega ?. Identitet je zbir svih postojećih atributa: prostornih, urbanističkih, tehnoloških, prirodnih, povijesnih, društvenih, religijskih, tradicijskih i drugih koji utječu na opću percepciju grada kao kompleksne tvorevine društvenoga života. To je ono što trenutno taj grad i jest, ono po čemu je poseban i što ga razlikuje od drugih. To jei način na koji se stanovnici ponašaju i predstavljaju javnosti, što njegovi stanovnici misle o sebi, osjećaju i drže da jesu. Identitet se živi, stvara i mijenja. Ta sveukupnost mnogih čimbenika od kojih su kulturni, povijesni, vjerski i tradicijski je ne samo važna već i u mnogočemu presudna za taj identitet, njegovo održavanje i preživljavanje, odnosno mijenjanje. Grad Rijeka je to najbolje iskusio u zadnjem stoljeću svoje povijesti % [mage grada, reklo bi se njegova slika, je slika koja se stvara u svijesti, u očima drugih, dojam svih javnosti: mediji, financijska javnost (poduzetnici, investitori), interna javnost (stanovnici), vanjska javnost (turisti, posjetitelji), država kao javnost. To je, reklo bi se, osobnost grada. (M. PALIAGA, 2010.,5; Z. FRANJIĆ- M. PALIAGA, 2006., 139-142.) *_ Riječ brand najvjerojatnije dolazi od staronorveške riječi ,brandr" što znači gorjeti i taj pojam nastao u anglosaksonskoj terminologiji, u kojoj je u svojim prapočetcima značio označavanje užarenim predmetima — znakovima nečije imovine (stoka, materijalni proizvodi). Time je i započeo i proces brandiranja, označavanja imovine, odnosno posebnosti proizvoda. U srednjoeuropskoj (njemačkoj), pa tako i u hrvatskoj terminologiji, koristio se je pojam marka (robna marka), jer se je označavalo, markiralo. Brand/marka je širok pojam i teško ga je jednostavno prevesti. Danas je to vidljivi identitet (ime, znak, logo, zaštitna boja, prepoznatljivi font, slogan), ali i intelektualna vrijednost, osjećaj povezivanja, zajedništva, očekivanja, zadovoljstva koje osjeti onaj koji koristi, čuje ili pomisli na taj brand/marku (proizvod, uslugu, događaj) ili bilo što drugo, a da je povezano s tim brandom/markom. (M. PALIAGA, 2010., 2-17)