588 Riječki teološki časopis, god. 16 (2008), br. 2

 

 

Ivan Klobučarić-Fluminensis. Prikaz grada Rijeke, kraj XVII. st. (grafika)

Kožičićev riječki nakladnički i tiskarski opus

Šimun Kožičić Benja postao je modruškim biskupom 1509.
godine, kada je već prestala djelovati senjska glagoljska tiskara. To
je vrijeme žestokih provala Turaka i teških razaranja i sveopćega
rasapa hrvatskoga nacionalnoga bića nakon poraza hrvatske vojske u
bitci na Krbavskome polju 1493. godine. Kao i sam knez Bemardin
Frankopan, čijim se posjedom prostirala Modruška ili Krbavska bi-
skupija, Kožičić je bio prognanik koji se, da bi ostvario svoju namje-
ru izdavanja i tiskanja knjiga na narodnome jeziku, sklanja u sigurnu
zavjetrinu, u neposrednu blizinu svoje ratom poharane biskupije, na
teritorij pod neposrednom vlašću Habsburgovaca, a blizu frankopan-
skih posjeda (Trsat, Grobnik, Bakar, Kraljevica, Hreljin, Drivenik),
u grad Rijeku, gdje se glagoljica svakodnevno rabi ne samo u crkvi
već i u gradskome vijeću. U Rijeci se nastanjuje jer Senj, sjedište bi-
skupije kojom on neko vrijeme upravlja, često napadaju Turci, grad
je pretvoren u ratni logor, gdje nema nimalo sigurnosti. Ni Novi u
Vinodolu gdje se smjestio modruški kaptol nije ništa sigurniji. U
sigurnosti gradskih zidina Rijeke Kožičić želi nastaviti ono što je
najvjerojatnije već prije započeo na zadarskome području s krugom
svećenika-glagoljaša. Tako je "štampan v Rici v hižah prebivanič