588 Riječki teološki časopis, god. 16 (2008), br. 2 Ivan Klobučarić-Fluminensis. Prikaz grada Rijeke, kraj XVII. st. (grafika) Kožičićev riječki nakladnički i tiskarski opus Šimun Kožičić Benja postao je modruškim biskupom 1509. godine, kada je već prestala djelovati senjska glagoljska tiskara. To je vrijeme žestokih provala Turaka i teških razaranja i sveopćega rasapa hrvatskoga nacionalnoga bića nakon poraza hrvatske vojske u bitci na Krbavskome polju 1493. godine. Kao i sam knez Bemardin Frankopan, čijim se posjedom prostirala Modruška ili Krbavska bi- skupija, Kožičić je bio prognanik koji se, da bi ostvario svoju namje- ru izdavanja i tiskanja knjiga na narodnome jeziku, sklanja u sigurnu zavjetrinu, u neposrednu blizinu svoje ratom poharane biskupije, na teritorij pod neposrednom vlašću Habsburgovaca, a blizu frankopan- skih posjeda (Trsat, Grobnik, Bakar, Kraljevica, Hreljin, Drivenik), u grad Rijeku, gdje se glagoljica svakodnevno rabi ne samo u crkvi već i u gradskome vijeću. U Rijeci se nastanjuje jer Senj, sjedište bi- skupije kojom on neko vrijeme upravlja, često napadaju Turci, grad je pretvoren u ratni logor, gdje nema nimalo sigurnosti. Ni Novi u Vinodolu gdje se smjestio modruški kaptol nije ništa sigurniji. U sigurnosti gradskih zidina Rijeke Kožičić želi nastaviti ono što je najvjerojatnije već prije započeo na zadarskome području s krugom svećenika-glagoljaša. Tako je "štampan v Rici v hižah prebivanič