je I. Milčetić'. Na žalost one nisu potpune. Nepotpuna je i Pseudo- -Euzebijeva poslanica Damasu zasvjedočena u jednom vrlo ošteće- nom glagoljskom fragmentu (krnji dvolist pergamene koji se nalazi u Arhivu JAZU, sign. Fragm. glag. 77) iz sredine 15. st. Fragmenat je izdao i o njemu opširno pisao Vj. Štefanić u spomenutom radu Glagoljski Transit svetog Jeronima u starijem prijevodu“. Ti stariji dijelovi Transita prevedeni su s latinskog, kako su utvrdili I. Milčetić i Vj. Štefanić, dok senjsko izdanje predstavlja sasvim nov prijevod, i to — kako smo već rekli — s talijanskog. U Italiji je Transit sv. Jeronima bio vrlo popularan, što se može zaključiti po velikom broju njegovih izdanja. L. Hain npr. u svom popisu inkunabula* navodi 19 talijanskih izdanja do god. 1500. Pola- zeći od pretpostavke da je senjskom izdanju moglo poslužiti kao predložak također već štampano talijansko izdanje Transita, uspo- ređivanje senjskog teksta započela sam s talijanskim inkunabulama, od kojih sam na raspolaganju imala svega pet. To su: La vita, el Transito e gli Miracoli del Beatissimo Hieronymo Doctore ezcellen- tissimo, koje je štampao G. Petri god. 1475. u Veneciji (mikrofilm primjerka Nacionalne biblioteke u Beču); De la vita et Transito et del Transito et de molti miraculi de lo ezcellentissimo doctore Hie- ronymo, štampao u Trevisu Michele Manzolo da Parma 29. marta 1480. (originalni primjerak Knjižnice franjevaca konventualaca u Šibeniku); De la vita et del Transito et de molti miraculi de lo excel- lentissimo doctore Hieronymo, štampao u Veneciji Marcus Q. Petri Antonio de Cribellariis g. 1480. (mikrofilm primjerka Nacionalne biblioteke u Parizu); Transito de Sancto Girolamo, štampao Amni- bale di Foxio da Parma u Veneciji 1. VI 1487. (originalni primjerak Nadbiskupske knjižnice u Zadru); Divoto Transito di sancto Hiero- mymo ridocto in lingva fiorentina, štampao Francesco Bonacorsi u Veneciji 1490. (originalni primjerak Knjižnice Arheološkog muzeja u Splitu). Među navedenim talijanskim izdanjima postoje neznatna razlikovanja, koja su većinom tehničke prirode, a manje stvarna. U jednima se npr. »tavola« sa sadržajem nalazi na početku, a u dru- gima na koncu; jedni imaju više kratica, a drugi manje i sl. Foxijevo izdanje npr. na početku osim »tabule« sa sadržajem ima još i »ta- bulu« »Dicti de certi doctori in laude del beato Hieronymo« i zatim ?I. Milčetić, Prilozi za literaturu hrvatskih glagolskih spomenika, Starine JAZU XXIII, Zagreb 1890, 39—153. * Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb 1964, knj. 5, str. 99—160. *L. Hain, Repertorium bibliographicum, Stuttgart 1831, vol. II, pars I, str. 60—62. 172