HRVATSKI ISELJENIČKI ZBORNIK 1997. ske su bogoslužne knjige bile na oltaru. Na toj se misi čita početak Ivanova evandelja: “U početku bijaše Riječ" - “Iskoni bje Slovo", prve riječi koje su Sveta Braća zapisala glagoljicom, na slavenskom jeziku. Vjerojatno su Sveta Braća s učenicima bili ina misi zornici koju je papa služio podno Palatina, na misi uspomen na srijemsku mučenicu Anastaziju (“Uskrslu"), koje smrtni ostaci počivaju u Cari- gradu, Rimu i Zadru. Treću božićnu misu pjevali su novoposvećeni učenici u crkvi Svetoga Petra, na slavenskom jeziku. Rimska kurija imala je razloga svečano primiti Svetu Braću i njihove učenike. Zbog oklijevanja Rimske kurije da Bug- arima pošalje biskupa, Bugari su se okrenuli Bizantu, Drugom Rimu, iako su crkveno-upravno potpadali pod Prvi Rim. Trebalo je sada osigurati prostor koji su naselili Slaveni te pokušati i Bugare i ostale Slavene privezati uz Zapad. Zato papa u Ćirilu i Metodu vidi svoje suradnike i istomišljenike. Smrt Ćirilova (869.) i svečani ukop njegovih posmrtnih ostataka u crkvi Svetoga Klementa samo je tu misao produbila, učvrstila i osnažila, posebice nakon imenovanja Metoda bisku- pom obnovljene srijemske biskupije i legatom za slavenske kneževine. 'Takvoj crkvenoj i državnoj politici Rima prema slavenskim kneževima, kao konačnome rješenju crkvenoga ustrojstva Panonije i Ilirika, snažan su otpor pružili njemački biskupi. Uhitili su, osudili i zatočili Metoda, ali nisu mogli spriječiti namisao Rima o novom ustrojstvu ove stare crkvene pokrajine. TKOJE BIO GRGUR NINSKI Crkvena politika pape Ivana VIII. samo je nastavak onog nastojana koje se očituje u djelovanju Pape Nikole I. i pape Hadrijana I. Ivan VIII. nastoji uz Kuriju privezati i hrvatsku kneževinu kneza Branimira i daleka prostranstva Slovinja, tj. Ilirika i Panonije. Ivan VIII. je u pismu knezu Branimiru (879.) izvijestio kako je na blagdan Gospodnjega uzašašća služio misu na žrtveniku Svetog Petra te nastavio: “Digosmo ruke uvis i blagoslovismo 'Tebe i cio narod Tvoj i cijelu zemlju Tvoju." Kad je Metod imenovan legatom za slavenske narode, sigurno se njegov duhovni, moralni i crkveno-upravni autoritet mogao osjetiti i u Hrvatskoj kneza Branimira. Već tada su se Hrvati sreli s Ćirilovim i Metodovim knjigama i sa slavenskim pis- mom, te su počeli izgradivati pisanu kulturu na latinskom jeziku i pismu i na hrvat- skom (slavenskom) jeziku i pismu. Ćirilometodski termin za papu, kako je zasvje- dočen u onodobnim tekstovima, jest apostolik. Metodova smrt (885.) i progon njegovih učenika nisu slomili nježno stablo slavenske pismenosti i bogoslužja, dapače - ono je vihorom grubog progona rasi- jano i u Bugarsku i na prostranstva Makedonije oko Ohrida. Ni pismo pape Stjepana u kome on zabranjuje slavensko bogoslužje nije moglo vratiti na početak povijesna kretanja. Slavensko bogoslužje i pismo - glagoljica - u hrvatskoj je kneževini uhvatilo duboke korijene koji se nisu mogli iščupati nikakvim novim zabranama ni propisima. Na Splitskom crkvenom saboru 825., kad su se dalmatinski biskupi vratili pod okrilje rimskog biskupa, pape, a kralj je Tomislav svoj suverenitet proširio i na dalmatinske gradove, u preglašavanju romanskih biskupa došlo je u opasnost