Glagoljaštvo i glagolizam u crkvenom i
društvenom životu Hrvata i Slovenaca

Josip Bratulić

ad govorimo o crkvenom i kulturnom okruženju hrvatskoga gla-
rolizma, treba bar kratko reći o glagoljici, glagoljašima i o glago-
ljaštvu, da bi slika ili predodžba o glagolizmu danas bila jasnija nego
nekoć kad je bila zamagljena brojnim sjenama političkih i ideoloških
interpretacija.“

Glagoljica

Glagoljica je pismo koje je — po općem uvjerenju proučavalaca sla-
venske starine — izumio za slavenski jezik i narod Konstantin Ćiril prije
svoga puta u Moravsku 863. godine, i kojim je bila napisana prva knjiga
na slavenskom jeziku. To je bilo izborno — aprakos evanđelje, s počet-
nom rečenicom: »Iskoni b Slovo i Slovo bć u Boga i Bog b€ Slovo«. Va-
lja upozoriti da je riječ za slavenski narod S/ovene iz istoga korijena kao
i riječ s/ovo, koje je prijevod grčke riječi /zg0s, odnosno latinske ver&um,
a koja označava i Drugu Božansku Osobu, Isusa Krista. Sloviti, naime
znači govoriti, sporazumijevati se, jezikom kontaktirati. U staroslaven-
skom, i u starom hrvatskom riječ jezi& — lingua — značila je narod. Ljudi
se okupljaju u narod jezikom!.

Znanstvena spoznaja da je glagoljica pismo svetog Ćirila nije stara.
Istina, u to su rijetki bili uvjereni i prije Josipa Pavla Šafažika, ali nakon
njegovih istraživanja i dokazivanja, 1858. ta je misao — da je glagoljica

* Ova je rasprava izašla na talijanskom jeziku u knjizi Storia religiosa di Crazia e Slovenia, Mi-
lano, 2008. Cetro Ambrosiano Paolo II. Collana Europa ricerche 12. U toj su knjizi tiskani referati
sa znanstvenog skupa o crkvenoj povijesti Hrvatske i Slovenije, u La Gazzadi 2004. Urednik edicije
Luciano Vaccaro. Ovdje je tekst malo proširen za hrvatsko čitateljstvo.

1 Žitja Konstantina Čirila i Metodija i druga vrela, preveo i protumačio Josip Bratulić, 1985. i
kasnija izdanja, pogledati posebno Žižje Ćirilevo, 14. gl.

KOLO 3-4/2009. 153