Glagoljaštvo i glagolizam u crkvenom i društvenom životu Hrvata i Slovenaca Josip Bratulić ad govorimo o crkvenom i kulturnom okruženju hrvatskoga gla- rolizma, treba bar kratko reći o glagoljici, glagoljašima i o glago- ljaštvu, da bi slika ili predodžba o glagolizmu danas bila jasnija nego nekoć kad je bila zamagljena brojnim sjenama političkih i ideoloških interpretacija.“ Glagoljica Glagoljica je pismo koje je — po općem uvjerenju proučavalaca sla- venske starine — izumio za slavenski jezik i narod Konstantin Ćiril prije svoga puta u Moravsku 863. godine, i kojim je bila napisana prva knjiga na slavenskom jeziku. To je bilo izborno — aprakos evanđelje, s počet- nom rečenicom: »Iskoni b Slovo i Slovo bć u Boga i Bog b€ Slovo«. Va- lja upozoriti da je riječ za slavenski narod S/ovene iz istoga korijena kao i riječ s/ovo, koje je prijevod grčke riječi /zg0s, odnosno latinske ver&um, a koja označava i Drugu Božansku Osobu, Isusa Krista. Sloviti, naime znači govoriti, sporazumijevati se, jezikom kontaktirati. U staroslaven- skom, i u starom hrvatskom riječ jezi& — lingua — značila je narod. Ljudi se okupljaju u narod jezikom!. Znanstvena spoznaja da je glagoljica pismo svetog Ćirila nije stara. Istina, u to su rijetki bili uvjereni i prije Josipa Pavla Šafažika, ali nakon njegovih istraživanja i dokazivanja, 1858. ta je misao — da je glagoljica * Ova je rasprava izašla na talijanskom jeziku u knjizi Storia religiosa di Crazia e Slovenia, Mi- lano, 2008. Cetro Ambrosiano Paolo II. Collana Europa ricerche 12. U toj su knjizi tiskani referati sa znanstvenog skupa o crkvenoj povijesti Hrvatske i Slovenije, u La Gazzadi 2004. Urednik edicije Luciano Vaccaro. Ovdje je tekst malo proširen za hrvatsko čitateljstvo. 1 Žitja Konstantina Čirila i Metodija i druga vrela, preveo i protumačio Josip Bratulić, 1985. i kasnija izdanja, pogledati posebno Žižje Ćirilevo, 14. gl. KOLO 3-4/2009. 153