\ znanstveni skup "Pazinski memorijal" — Beram u prošlosti

 

polovini 17. stoljeća, radeći za Valvazorovu knjigu Slava vojvodine Kranjske
(1689.), u kojoj se na puno mjesta spominje i Istra. Valvazor o Beramcima napose
spominje da su hrabro branili svoje mjesto od napadaja Mlečana, sklonivši se u
već napola srušeni četverouglasti toranj, te su se uspjeli i obraniti. Spominje da
trgovište Beram ima mnogo vinograda, koji donose dobro vino. Vino spominje i
Prospero Petronio koji je u svom opisu Istre (1681.) i njezinih spomenika kratko
spomenuo i Beram, prikazavši crtežom i grad, i onu znamenitu kulu, odnosno
toranj. I on spominje vinograde i dobro vino. Kad je Ivan Milčetić obilazio Istrom
zbog skupljanja podataka za svoju Hrvatsku glagoljsku bibliografiju (1911.), on
e svratio i u Beram, a kad je pohodio crkvicu Svete Marije na Škrilinah, nije
bio preveć impresioniran njezinim freskama, koje tek uzgred spominje u
Napomeni. Više su ga zanimali glagoljski grafiti te o tome piše: "U starinskoj
kapelici B. D. Marije u Bermu (oko jedan sat hoda od Pazina) zidovi su iznutra
iskićeni grubim fresco slikama. S desne i lijeve strane urezane su na zidu šilom
ili nožićem mnogobrojne bilješčice uglastom i kurzivnom glagoljicom. Potječu
od raznih žakana i popova, koji mišljahu da će si steći neumrlost svojim
Tihonić (tu b€ žakan Grško Tihonić z Berma), Brnović, Milohanić, Beram,
Lupoglav, Petrčinić plovan, pre Lovre Hrastić. Jasne su godine: 1523, 1534, 1548,
1555, 1557, 1563. Ima i jedan ćirilski napis: Simun Ktić (Kapić?)". Naravno, 0
glagoljskim spomenicima — brevijarima i misalima piše opširno i dokumentirano.'

Glagoljska baština Berma ogleda se u rukopisima i kamenim spomenicima
koji su iz starine sačuvani, ali i na glagoljskim zapisima u crkvi Svete Marije na
Škrilinama. Branko Fučić u znamenitoj svojoj knjizi Glagoljski natpisi opisao je
dva kamena spomenika iz Berma s glagoljskim zapisom. Prvi je natpis na kamenoj
ploči koja je nekoć stajala na staroj župnoj crkvi Svetoga Martina. Početkom
stoljeća bila je uzidana na staroj crkvenoj školi, a danas se nalazi u gotičkom
crkvenom svetištu iza današnjeg glavnog oltara župne crkve Svetoga Martina.
Natpis je uklesan na ploči od bijeloga vapnenca širine 62 a visine 38 cm. Na
kamenoj ploči piše: 1431 BE ZIDAN S(VE)TI MAR'TIN'. BEŠE PO(P)
PIL(A)D' A PROŠT DIDAK. Godine su napisane glagoljskim slovima: Č.U.J.A.
Tekst je pisan s ligaturama od kojih su neke uobičajene, dok su druge posebične
te se ne javljaju ni u kruzivnom pismu tako često, a posebice ne u tzv. glagoljskom
ustavu. Zato posljednji redak: "Pilad a prošt Didak" nisu dosadašnji proučavatelji
jednako čitali. Fučićevo čitanje je najpouzdanije.

Drugi natpis je iz 1493. godine. Nalazi su na kamenici za krštenje, koja ima
dva basena koja su spojena rupom u unutrašnjoj stijeni. Na prednjoj strani

 

' Ivan MILČETIĆ, Hrvatska glagoljska bibliografija, Starine 33, Zagreb 1911.; 418.
20-26, 65-73.

56