\ znanstveni skup "Pazinski memorijal" — Beram u prošlosti polovini 17. stoljeća, radeći za Valvazorovu knjigu Slava vojvodine Kranjske (1689.), u kojoj se na puno mjesta spominje i Istra. Valvazor o Beramcima napose spominje da su hrabro branili svoje mjesto od napadaja Mlečana, sklonivši se u već napola srušeni četverouglasti toranj, te su se uspjeli i obraniti. Spominje da trgovište Beram ima mnogo vinograda, koji donose dobro vino. Vino spominje i Prospero Petronio koji je u svom opisu Istre (1681.) i njezinih spomenika kratko spomenuo i Beram, prikazavši crtežom i grad, i onu znamenitu kulu, odnosno toranj. I on spominje vinograde i dobro vino. Kad je Ivan Milčetić obilazio Istrom zbog skupljanja podataka za svoju Hrvatsku glagoljsku bibliografiju (1911.), on e svratio i u Beram, a kad je pohodio crkvicu Svete Marije na Škrilinah, nije bio preveć impresioniran njezinim freskama, koje tek uzgred spominje u Napomeni. Više su ga zanimali glagoljski grafiti te o tome piše: "U starinskoj kapelici B. D. Marije u Bermu (oko jedan sat hoda od Pazina) zidovi su iznutra iskićeni grubim fresco slikama. S desne i lijeve strane urezane su na zidu šilom ili nožićem mnogobrojne bilješčice uglastom i kurzivnom glagoljicom. Potječu od raznih žakana i popova, koji mišljahu da će si steći neumrlost svojim Tihonić (tu b€ žakan Grško Tihonić z Berma), Brnović, Milohanić, Beram, Lupoglav, Petrčinić plovan, pre Lovre Hrastić. Jasne su godine: 1523, 1534, 1548, 1555, 1557, 1563. Ima i jedan ćirilski napis: Simun Ktić (Kapić?)". Naravno, 0 glagoljskim spomenicima — brevijarima i misalima piše opširno i dokumentirano.' Glagoljska baština Berma ogleda se u rukopisima i kamenim spomenicima koji su iz starine sačuvani, ali i na glagoljskim zapisima u crkvi Svete Marije na Škrilinama. Branko Fučić u znamenitoj svojoj knjizi Glagoljski natpisi opisao je dva kamena spomenika iz Berma s glagoljskim zapisom. Prvi je natpis na kamenoj ploči koja je nekoć stajala na staroj župnoj crkvi Svetoga Martina. Početkom stoljeća bila je uzidana na staroj crkvenoj školi, a danas se nalazi u gotičkom crkvenom svetištu iza današnjeg glavnog oltara župne crkve Svetoga Martina. Natpis je uklesan na ploči od bijeloga vapnenca širine 62 a visine 38 cm. Na kamenoj ploči piše: 1431 BE ZIDAN S(VE)TI MAR'TIN'. BEŠE PO(P) PIL(A)D' A PROŠT DIDAK. Godine su napisane glagoljskim slovima: Č.U.J.A. Tekst je pisan s ligaturama od kojih su neke uobičajene, dok su druge posebične te se ne javljaju ni u kruzivnom pismu tako često, a posebice ne u tzv. glagoljskom ustavu. Zato posljednji redak: "Pilad a prošt Didak" nisu dosadašnji proučavatelji jednako čitali. Fučićevo čitanje je najpouzdanije. Drugi natpis je iz 1493. godine. Nalazi su na kamenici za krštenje, koja ima dva basena koja su spojena rupom u unutrašnjoj stijeni. Na prednjoj strani ' Ivan MILČETIĆ, Hrvatska glagoljska bibliografija, Starine 33, Zagreb 1911.; 418. 20-26, 65-73. 56