Josip Bratulić: Glagoljaštvo i protestantizam Rad. Zavoda slav.filol., 27, 1992, str. 231 —235 za grijehe i zlodjela kršćana.? Reformatorska misao bila je toliko popularna da su je u Istri, bar u početnim razdobljima, prihvatili mnogi glagoljaši videći u njoj rje- šenje mnogih svojih staleških i osobnih problema. Ideje koje su stizale u Hrvatsku i Istru, s knjigama i ljudima, stubokom su preinačile mnoge oblike tadašnjeg du- hovnog i društvenog života. Jake protestantske sklonosti pokazali su građani u ne- kim gradovima Hrvatske — u Rijeci, Varaždinu, Zagrebu. Slično i u Istri: u Pazinu, Kopru, Piranu, Puli i Rovinju. Nisu sve to bili, naravno, glagoljaši, ali su bili u us- koj svezi s glagoljašima. Protestantska misao kod nas, u svojim prvim koracima, bila je reakcija na zloupotrebe crkvenih feudalnih gospodara a tek kasnije se razvi- la i poneka teološka protestantska misao koja se suprotstavljala tradicionalnom učenju Katoličke crkve. Reformatori su isticali otvorena pitanja svećeničke discip- line, moralnosti i poslušnosti. Reformatori su kod nas imali snažan osjećaj za ono što ne valja, ali su teško izgradivali misao o toleranciji i suživotu, što je bilo pogub- no za kasniji njihov život u našoj sredini. Tridentski koncil, mučno sazivan i često prekidan, kad su konačno završile sjednice, mogao je samo konstatirati da je je- dinstvo Europe i opet tragično narušeno. Protestanti u Europi borili su se za do- stojanstvo narodnog jezika u obredima, osobito u propovjedima i prevodenju Bib- lije. Glagoljaši su u okviru zapadne, Rimske crkve, jedini imali liturgiju na narod- nom, slavenskom jeziku i pismu, za koje od XIII. st. vjeruju da ga je stvorio, za svoj narod, sv. Jeronim. Kad brane glagoljicu i slavensko bogoslužje smatraju da brane stara prava i izvorne povlastice koje su stečene i utvrđene autoritetom crkvenog učiteljstva.? Unatoč tome, od Katoličke crkve oni su trpljeni, ali nikad posve prihvaćeni, niti dobro gledani. Zato su živjeli na seoskim župama i u seos- kim kaptolima, osim u gradu Senju, koji je i glagoljaška biskupija. Oni nisu nikad bili zapreka napredovanju građana i aristokracije u crkvenim službama, te su ih zato visoki crkveni dostojanstvenici puštali na miru. Glagoljaši nisu postajali bis- kupima, te nisu imali onog crkvenog autoriteta koji bi glagoljicu i glagoljaše snaž- nije uvrstio i učvrstio u okvire visoke, vladajuće Crkve među Hrvatima. Glagoljaši su, ne hoteći, potisnuli kult Sv. braće, Ćirila i Metoda, te su na njihovo mjesto postavili sv. Jeronima, ali su grčke svece zadržali u kalendarima, a neke elemente iz legende o njima pripisali su sv. Jeronimu. U jednoj redakciji životopi- sa ovog sveca stoji: kad je on, Jeronim, pred papom i kardinalskim zborom branio slavensko bogoslužje, a crkveni su oci bili protiv njegova prijedloga, s neba se za- čuo glas: »Svaki duh neka slavi Boga!«*Taj glas izražava istu misao koju je Ćiril branio, u polemici s trojezičnicima, u Veneciji. Glagoljaši su čvrsto vjerovali da iza sebe, i za sebe, imaju ne samo sv. Jeronima, nego i autentični Božji glas koji je pro- govorio u njihovu obranu, štiteći liturgiju, jezik, pismo i zapisanu riječ Božju, Bib- liju, koju su oni imali u svojim brevijarima i misalima, na svome jeziku. Ta je mi- sao podržavala naše glagoljaše i sve one koji su potekli iz glagoljaške sredine, ali su se našli u krugu latinaške, Katoličke, tj. opće crkve, kao profesori, književnici ili biskupi. Takvi su Nikola Modruški, Juraj iz Slavonije (Georges de Esclavonie), % Hrvatski humanisti kao i hrvatski renesansni pisci postojano naglašavaju da je provala Tu- raka u Europu i stradavanje hrvatskoga naroda Bošja kazna za grijehe kršćanske Europe (Vetranović, Marulić, Karnarutić). 3 Josip Bratulić, Polemika Nikole Modruškog o glagoljici, Istra, 1/2, 1988, str. 104—110. i Sve- ti Jeronim, Izabrane poslanice, Split 1990, predgovor J. Bratulića, posebice str. XXXI — XLV. * Tako npr. i Hilarion Gašparoti, Cvet sveteh, III, Beč 1760, str. 953. 232